|
| 1 |
|
| Nije li u mučnom radu čovjek na zemlji? Nije li život njegov sudbina nadničara? |
|
| 2 |
|
| Jednak robu što uzdiše za sjenom; jednak najamniku što još čeka plaću? |
|
| 3 |
|
| Tako mi postadoše baštinom mjeseci puni jada; moj su dio bile noći nevolje. |
|
| 4 |
|
| Kad legnem na počinak, mislim kad ću ustati? Kad će proći noć? I prevrćem se bez pokoja dok ne osvane jutro. |
|
| 5 |
|
| Tijelo je moje odjeveno u trulež, koža je moja slična zemljanoj kori; još malo i raspuknut će se. |
|
| 6 |
|
| Moji dani proletješe brže od čunka, prođoše bez nadanja. |
|
| 7 |
|
| Spomeni se da je moj život samo dah, da se moje oko ne će više obradovati dobru! |
|
| 8 |
|
| Tko me sada još gleda, ne će me doskora više vidjeti; tvoj pogled, kada me potraži, ne će me više naći. |
|
| 9 |
|
| Kao što se oblak razilazi i nestaje, tako tko siđe u grob, ne će se više nikada vratiti. |
|
| 10 |
|
| Nikada se više ne će vratiti svojoj kući, i njegov ga stan nikada više ne će vidjeti. |
|
| 11 |
|
| Zato ja ne ću braniti svojim ustima, govorit ću u tuzi duha, naricat ću u jadu svoje duše. |
|
| 12 |
|
| Jesam li more ili morska neman pa me tjeraš da budem budan? |
|
| 13 |
|
| Kada pomislim: utješit će me moja postelja, moje počivalište pomoći će mi da podnosim svoju nevolju, |
|
| 14 |
|
| tada me pohodiš strašnim snovima i prepadaš me utvarama, |
|
| 15 |
|
| da bih prije odabrao biti udavljen, i smrt bih prije volio vidjeti, nego te svoje kosti. |
|
| 16 |
|
| Dojadilo mi je; ne ću vječno živjeti; prođi me se; jer su dani moji samo dah. |
|
| 17 |
|
| Što je čovjek da ga tako cijeniš i da mu upravljaš svoj pogled? |
|
| 18 |
|
| Da ga pohađaš svako jutro i kušaš svaki čas? |
|
| 19 |
|
| Kad ćeš se već odvratiti od mene i pustiti me da progutam svoju pljuvačku? |
|
| 20 |
|
| Pa i kad bih sagriješio, što bih time nanio tebi, čuvaru ljudskih srdaca? Zašto me stavljaš sebi za biljeg? Zato da ti ja služim kao nišan? |
|
| 21 |
|
| Zar mi ne možeš oprostiti moj prijestup i otpustiti moju krivnju? Jer ću sad leći u prah, i kad me potražiš, ne će me više biti. |
|
|
|
|