×

Biblija Novi Zavjet

Job 9

1
Tad Job odgovori:
2
„Zaista, ja znam da je tako: kako čovjek može biti pravedan pred Bogom?
3
Kada bi sa Njim parničio, nijednu Mu ne bi odvratio na hiljadu.
4
Njegovo je srce mudro i od snage je neslomljive; ko Mu je ikada prkosio i zdrav ostao?
5
On planine razmješta i ne primjećuju; On koji ih izvrne u Svom bijesu.
6
Zemlju On razdrma sa mjesta njenoga, stubovi njeni se tresu.
7
On suncu zaprijeti i ono ne izlazi, zvijezde On zatvara pečatom Svojim,
8
On sam prostire nebesa i korača pučinom morskom.
9
Stvorio je Medvjede, Oriona, Vlašiće i sazviježđa južnoga neba.
10
On čini djela silna, nepojmljiva, čuda bezbrojna.
11
Gle, On prolazi preko mene i ja Ga ne vidim; On prođe pored mene a ja Ga ne opazih.
12
Gle, da ugrabi nešto, ko će Ga spriječiti? Ko Mu može doviknuti: Šta to radiš?
13
Bog ne odustaje od srdžbe Svoje, čak Rahabovi saveznici pred njim kleče.
14
Kako bih Mu ja mogao odgovoriti i riječi naći da sa Njim pričam!
15
I kada bih imao pravo, ne bih Mu mogao prkositi, nego bih Sudiju svoga morao za milost moliti.
16
Kada Ga zovnem, da li će mi odgovoriti? Ne mislim da će čuti vapaj moga glasa;
17
jer u buri me On razdrobi i bez razloga mi nanosi rane grdne.
18
Predahnuti ni časa mi ne da, nego me udara patnjom gorkom.
19
Ako je do sile, gle, On je posjeduje, ako je do pravde, ko će Ga pozvati?
20
Ako se i budem pravdao, usta će me moja osuditi, ako sam pravičan – zlim će me proglasiti.
21
Nevin sam, ali me ne muči duša moja, ja prezirem život ovaj.
22
Zato kažem: Svejedno je, bezbožnika i pravednika On zatire podjednako!
23
I bič smrtni kada odjednom ubije, tad smijeh je Njemu kušnja nevinoga.
24
Zemlja je u šakama bezbožnika, a oči sudaca On zastire. Ako ne On, ko onda?
25
Dani su moji brže prošli no trkač, oni odbjegoše i ništa dobro ne vidješe;
26
kao čamci od rogoza oni hitro otputovaše, kao orao koji se na plijen sunovrati.
27
Kada pomislim: ‘Ne želim jecati, razvedrit ću lice i veseo biti!’
28
tada moram strahovati od bolova groznih, jer znam da me nećeš otpustiti!
29
Krivac ću biti – što se mučim uzaludno?
30
Kada bi se snijegom očistio i kada bi ruke svoje lugom oprao,
31
u rupu bi me umočio da se haljine moje gnušaju mene!
32
Jer On nije čovjek kao ja, da Mu smijem odgovoriti, da bi Ga mogao pozvati pred sud;
33
niti kakva suca ima među nama, koji bi ruku položio na nas dvojicu.
34
Da šibu Svoju On od mene odmakne, da me užas Njegov više ne plaši,
35
tako htjedoh pripovijedati i od Njega ne strahovati – ali tako nije u duši mojoj.
Bosnian Bible
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
:
Save Notes