|
| 1 |
|
| Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva |
|
| 2 |
|
| Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe! |
|
| 3 |
|
| Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši! |
|
| 4 |
|
| Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj. |
|
| 5 |
|
| Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti. |
|
| 6 |
|
| Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše. |
|
| 7 |
|
| Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini. |
|
| 8 |
|
| Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu. |
|
| 9 |
|
| Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me. |
|
| 10 |
|
| Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama |
|
| 11 |
|
| zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio. |
|
| 12 |
|
| Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave. |
|
| 13 |
|
| A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena. |
|
| 14 |
|
| Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas! |
|
| 15 |
|
| Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove. |
|
| 16 |
|
| Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje |
|
| 17 |
|
| kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj, |
|
| 18 |
|
| kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove. |
|
| 19 |
|
| Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu. |
|
| 20 |
|
| Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda |
|
| 21 |
|
| da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane, |
|
| 22 |
|
| da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu |
|
| 23 |
|
| kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi. |
|
| 24 |
|
| Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane. |
|
| 25 |
|
| Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje. |
|
| 26 |
|
| U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih. |
|
| 27 |
|
| Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju: |
|
| 28 |
|
| ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja. |
|
| 29 |
|
| Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom. |
|
|
|
|