|
| 1 |
|
| Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom, |
|
| 2 |
|
| svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator, |
|
| 3 |
|
| na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. |
|
| 4 |
|
| Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. |
|
| 5 |
|
| Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, |
|
| 6 |
|
| pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; |
|
| 7 |
|
| na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. |
|
| 8 |
|
| Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. |
|
| 9 |
|
| Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. |
|
| 10 |
|
| Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. |
|
| 11 |
|
| Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. |
|
| 12 |
|
| Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. |
|
| 13 |
|
| Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. |
|
| 14 |
|
| Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje |
|
| 15 |
|
| i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. |
|
| 16 |
|
| Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. |
|
| 17 |
|
| Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. |
|
| 18 |
|
| Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. |
|
| 19 |
|
| Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. |
|
| 20 |
|
| Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. |
|
| 21 |
|
| Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. |
|
| 22 |
|
| Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. |
|
| 23 |
|
| Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. |
|
| 24 |
|
| Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. |
|
| 25 |
|
| Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. |
|
| 26 |
|
| Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. |
|
| 27 |
|
| I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. |
|
| 28 |
|
| Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. |
|
| 29 |
|
| Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. |
|
| 30 |
|
| Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. |
|
| 31 |
|
| Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! |
|
| 32 |
|
| On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. |
|
| 33 |
|
| Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. |
|
| 34 |
|
| Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. |
|
| 35 |
|
| Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja! |
|
|
|
|