|
| 1 |
|
| Bože moj! O Bože! Zašto si me ostavio? Daleko si od spasenja moga, od jecanja i riječi ovih! |
|
| 2 |
|
| Moj Bože, danju Te zovem, noću nemam mira. |
|
| 3 |
|
| A ipak Ti si presvet, ustoličen na blagoslovima Izraela! |
|
| 4 |
|
| Na Tebe se oslanjaše očevi naši, oni vjerovaše u Tebe i Ti si ih spasio. |
|
| 5 |
|
| Tebi su vapili i bili spašeni, na Tebe se oslanjali i nisu bili postiđeni. |
|
| 6 |
|
| No, ja sam crv, a ne čovjek, sramota narodu i posve prezren, |
|
| 7 |
|
| ismijavaju me, usne razvlače i klimaju glavama: |
|
| 8 |
|
| „Uzdao se u Boga cijelim bićem svojim, neka ga On sada izbavi ako Mu je mio!” |
|
| 9 |
|
| Da, Ti si bio utočište moje od krila majčina, spas moj bio si kraj grudi majčinih. |
|
| 10 |
|
| Tebi sam predan iz utrobe majčine, od krila majčina Ti Bog si moj. |
|
| 11 |
|
| Ne budi daleko! Nevolja je blizu, a spasioca nemam! |
|
| 12 |
|
| Opkoli me sila volova i bašanski bikovi me opsjedaju. |
|
| 13 |
|
| Usta svoja razvlače na me, kao lav koji plijen kida i riče! |
|
| 14 |
|
| Razlih se poput vode i kosti mi se rasuše, srce mi se u grudima topi kao vosak, |
|
| 15 |
|
| grlo moje je suho poput crijepa i jezik mi se prilijepi uz nepce, jer spustio si me u pepeo smrti. |
|
| 16 |
|
| Čopor pasa me opkolio, nečasna rulja me opsjeda, proboli su ruke i stopala moja. |
|
| 17 |
|
| Osjetim sve kosti svoje, a oni radosni zure na mene. |
|
| 18 |
|
| Dijele haljine moje i bacaju žrijeb za odjeću moju. |
|
| 19 |
|
| Ali Ti Gospode, ne budi daleko, silo moja, dođi mi u pomoć. |
|
| 20 |
|
| Dušu mi spasi od mača krvničkog, izbavi me od pasa nečasnih! |
|
| 21 |
|
| Izbavi me iz ralja lavljih, jer spasio si me pred rogovima ovnova divljih! |
|
| 22 |
|
| Govorit ću braći o slavi Tvojoj, slavit ću Te u zajednici! |
|
| 23 |
|
| Vi što se Gospode plašite, slavite Ga!, svi vi, potomci Jakovljevi, častite Gospoda, i bojte se, svi sinovi Izraela! |
|
| 24 |
|
| Nije prezreo, nije se okrenuo od nevolje bolesnika, nije skrio lice pred njim, počuo ga je kad je vapio! |
|
| 25 |
|
| Zato ću Te hvaliti u zboru velikom, pred vjernim Tvojim ću izvršiti zavjete. |
|
| 26 |
|
| Bolesnici će jesti i zasitit će se; slavit će Gospoda oni koji Ga traže! Da srca vaša žive dovijeka! |
|
| 27 |
|
| Svi krajevi zemlje klanjat će se Tebi, Gospode, pred Tobom klečati mnogi narodi, |
|
| 28 |
|
| jer Kraljevstvo je Božije, On je vladar naroda! |
|
| 29 |
|
| Velikani svijeta gozbe i mole se Tebi, pred Njim će padati svi kojima se valja vratiti u prah, čak i onaj koji se sam ne održa. |
|
| 30 |
|
| Njemu će služiti potomstvo, o Gospodu će govoriti rodovima budućim, |
|
| 31 |
|
| o Njegovoj pravdi naviještati narodima koji dolaze, da je sve to učinio Gospod. |
|
|
|
|