|
| 1 |
|
| Upravitelju pjevačkoga zbora. Po napjevu: “U osvit zore”. Psalam. Davidov. |
|
| 2 |
|
| Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od moga spasenja, od riječi vapaja moga. |
|
| 3 |
|
| Bože moj! Vapim danju, a ti ne odgovaraš, noću mi počinka nema. |
|
| 4 |
|
| A ipak si ti Svetac, stoluješ u hvalospjevima Izrćla. |
|
| 5 |
|
| U tebe su se uzdali naši oci, uzdali su se i ti si ih spašavao. |
|
| 6 |
|
| K tebi su vapili i oslobađali su se. Uzdali su se u tebe i nisu se posramili. |
|
| 7 |
|
| A ja sam crv, a ne čovjek, ruglo sam ljudima i prezir narodu. |
|
| 8 |
|
| Svi koji me gledaju, smiju mi se, cere se usnama i mašu glavom. |
|
| 9 |
|
| ”Uzdao se u Gospoda! Neka ga spasi! Neka mu pomogne ako ga toliko ljubi!” |
|
| 10 |
|
| Ti si onaj koji me izveo iz majčina krila štiteći me na grudima moje majke. |
|
| 11 |
|
| Predan sam tebi od utrobe, od majčina krila ti si moj Bog. |
|
| 12 |
|
| Ne udaljuj se od mene, jer blizu je nevolja, jer nema nikoga da pomogne! |
|
| 13 |
|
| Brojni me junci okružuju i bašanski me bikovi opkoljuju. |
|
| 14 |
|
| Požudno na me otvaraju svoja ždrijela, poput lava koji razdire i riče. |
|
| 15 |
|
| Razlijevam se kao voda, moje su kosti rasute, srce mi je postalo kao vosak i topi se u grudima. |
|
| 16 |
|
| Moja se snaga sasušila kao crijep, moj se jezik slijepio uz nepce. Uronio si me u prah smrti. |
|
| 17 |
|
| Opkoljuje me hajka pasa, okružuje me rulja zlikovaca. Probodoše mi ruke i noge, |
|
| 18 |
|
| mogu izbrojiti sve svoje kosti. Naslađuju se gledajući me. |
|
| 19 |
|
| Među sobom dijele moje haljine i za moju odjeću bacaju ždrijeb. |
|
| 20 |
|
| A ti, Gospode, nemoj se udaljiti od mene! Požuri mi u pomoć, jakosti moja. |
|
| 21 |
|
| Izbavi moju dušu od mača i od pasje sile život moj. |
|
| 22 |
|
| Spasi me od ralja lavljih i od bivolskih rogova. Ti si me uslišao. |
|
| 23 |
|
| Objavit ću tvoje ime svojoj braći i hvalit ću te usred skupštine. |
|
| 24 |
|
| Vi koji se bojite Gospoda, pjevajte mu hvalu! Vi iz Jakovljeva roda, slavite ga! Svi potomci Izrćla, častite ga. |
|
| 25 |
|
| Jer on ne prezre i ne odbije patnikovu tugu, niti sakrije od njega svoje lice. Kad ga je zazvao, slušao ga je. |
|
| 26 |
|
| Od tebe dolazi moja hvala u velikoj skupštini! Svoj ću zavjet ispuniti pred njegovim štovateljima. |
|
| 27 |
|
| Tada će jesti siromasi i nasitit će se, hvalit će Gospoda koji ga traže. Neka njihovo srce živi dovijeka! |
|
| 28 |
|
| Sjetit će se toga i obratit će se Gospodu svi zemaljski krajevi i pred tobom će se prostrijeti sva plemena naroda. |
|
| 29 |
|
| Jer Gospodu pripada kraljevstvo, on vlada narodima. |
|
| 30 |
|
| Samo će se njemu klanjati svi bogataši zemaljski; pred njim će se pokloniti svi koji silaze u prah, oni koji će umrijeti. |
|
| 31 |
|
| Njemu će služiti potomstvo moje. O Gospodu će se pripovijedati u pokoljenju. |
|
| 32 |
|
| Oni koji će doći pripovijedat će o njegovoj pravdi narodu budućem. “On je to učinio.” |
|
|
|
|