|
| 1 |
|
| Kod Tebe, Gospode, utočište nađoh, ne daj da me sramote, spasi me u pravednosti Svojoj! |
|
| 2 |
|
| Prikloni mi uho Svoje i oslobodi me, budi moćna stijena zaštite moje, tvrđava neosvojiva spasenja moga. |
|
| 3 |
|
| Jer Ti jesi stijena moja i tvrđava, radi imena Svoga vodi me i ravnaj. |
|
| 4 |
|
| Izbavljaš me iz mreže koju za mene spremiše, jer sila si moja i moć. |
|
| 5 |
|
| Svoj duh sam predao u Tvoje ruke, jer si me spasio, Bože vjerni! |
|
| 6 |
|
| Mrzim one koji se klanjaju oholim idolima; samo se u Gospoda uzdam! |
|
| 7 |
|
| Radovat ću se i klicati milosti Tvojoj, jer Ti vidje svu bijedu moju i poznaješ tjeskobu duše moje. |
|
| 8 |
|
| Nisi me dao u ruke dušmanima, nogu moju si na tlu učvrstio. |
|
| 9 |
|
| Smiluj mi se, Gospode, jer strahujem, od jada mi slabi oko, duša moja i tijelo, |
|
| 10 |
|
| jer dani moji prolaze u gorčini, sva se ljeta moja gube u jecajima, snaga moja klone od krivice i kosti mi truhnu. |
|
| 11 |
|
| Ruglo sam dušmanima, susjedima sramota, a strašilo prijateljima svojim; na ulici se preda mnom sklanjaju. |
|
| 12 |
|
| Zaboravljaju me kao mrtvaca, postao sam kao sud razbijeni, |
|
| 13 |
|
| jer čujem spletkarenje mnogih, užas oko mene dok vijećaju zajedno, dok smišljaju kako da mi život oduzmu. |
|
| 14 |
|
| No, Gospode, u Tebe se uzdam. Svjedočio sam govoreći: „Ti si moj Bog!” |
|
| 15 |
|
| Sve moje vrijeme je u rukama Tvojim, spasi me od kandži dušmana! |
|
| 16 |
|
| Pusti da se svjetlost lica Tvoga spusti na slugu, izbavi me i spasi ljubavlju Svojom postojanom! |
|
| 17 |
|
| Gospode, ne daj da se postidim, jer Tebe prizivam! O Bože, neka u stidu potonu bezbožnici, neka zauvijek umuknu u carstvu mrtvih! |
|
| 18 |
|
| Neka zanijeme usne lažljive, koje protiv pravednika govore drsko, oholo i prezirno. |
|
| 19 |
|
| Kako je velika dobrota koju udjeljuješ onima koji Te se boje, onima koji se utječu Tebi pred sinovima čovječijim! |
|
| 20 |
|
| Sklanjaš ih kod Sebe od spletki ljudskih, skrivaš ih u Svome zaklonu od jezika svadljivih! |
|
| 21 |
|
| Neka je hvaljen Gospod, jer divno dokaza ljubav Svoju postojanu kad me opsjedoše u gradu, |
|
| 22 |
|
| kad sam u smetenosti svojoj pomislio: „Odbačen sam od pogleda Tvojih!” ali Ti si čuo moj glas i jecaj dok sam vapio za spasenje. |
|
| 23 |
|
| O sveci, ljubite Gospoda! Jer Gospod čuva odanog slugu Svoga, a silno vraća onima koji se ohole, |
|
| 24 |
|
| budite spokojni i snažna srca, svi vi koji se u Gospoda uzdate! |
|
|
|
|