|
| 1 |
|
| Gospode! Optuži tužitelje moje i bori se protiv onih što mi borbu nameću! |
|
| 2 |
|
| Navuci oklop, zgrabi štit i digni se u moju pomoć! |
|
| 3 |
|
| Zavitlaj kopljem i sulicom na dušmane moje, a duši mojoj reci: „Ja sam tvoj spas!” |
|
| 4 |
|
| Neka se smetu i postide oni koji vrebaju moj život, neka se posrame i obeshrabre oni što mi zlo spremaju! |
|
| 5 |
|
| Neka budu kao pljeva na vjetru, dok ih Gospodnji Anđeo pred sobom tjera! |
|
| 6 |
|
| Neka im je staza mračna i uzaludna dok ih Gospodnji Anđeo goni! |
|
| 7 |
|
| Bez razloga mi postaviše zamku, bez povoda iskopaše jamu životu mome. |
|
| 8 |
|
| Neka ih snađe propast kad se najmanje nadaju, daj da padnu u vlastitu zamku – neka padnu u propast svoju! |
|
| 9 |
|
| Tad će se duša moja radovati Gospodu, tad će slaviti u Njegovom spasenju! |
|
| 10 |
|
| Kosti će moje govoriti: „Gospode! Ko je sličan Tebi; Ti koji spašavaš jadnika od silnika, siromaha i ubogog od pljačkaša?” |
|
| 11 |
|
| Podigoše se opaki svjedoci, ispituju me o onome o čemu ništa ne znam. |
|
| 12 |
|
| Na dobrotu moju zlom uzvraćaju dok duša moja pada u osamu! |
|
| 13 |
|
| No, ja sam nosio kostrijet kada oni padoše na postelju, dušu mučio postom i pognut se molio |
|
| 14 |
|
| Tugovao sam kao da je riječ o bratu ili prijatelju, patio pognut kao neko ko za majkom svojom žali. |
|
| 15 |
|
| A oni se ipak obradovaše mome padu, skupiše se protiv mene; nitkovi koji ne poznajem me neprestano razdiru, |
|
| 16 |
|
| kao nepristojni gosti na gozbi, škripe zubima na me. |
|
| 17 |
|
| O Gospode, dokle ćeš gledati? Dušu moju spasi od poklika njihovih, život moj od lavova spasi! |
|
| 18 |
|
| Hvalit ću te u velikom zboru, pred narodima slaviti Tebe! |
|
| 19 |
|
| Ne daj da se nada mnom raduju dušmani nepravedni, ne dopuštaj da namiguju oni što me bez razloga mrze, |
|
| 20 |
|
| jer oni ne misle o miru, već spletkare protiv mirnih u zemlju. |
|
| 21 |
|
| Otvaraju svoja usta protiv mene i viču: „Ha!” Da! Sve su vidjele oči naše! |
|
| 22 |
|
| Ti si vidio Gospode! Nemoj šutjeti! O Gospode, ne budi daleko! |
|
| 23 |
|
| Gospode, trgni se, ustani, brani moje pravo. Gospode, Bože, vodi parnicu moju! |
|
| 24 |
|
| Gospode, sudi mi po pravdi Svojoj, i ne daj da se vesele dušmani! |
|
| 25 |
|
| Ne daj da zbore u srcima svojim: „Ha! To je bila želja naša!” Ne daj da viču: „Progutali smo ga!” |
|
| 26 |
|
| Daj da se posrame i postide oni koji se nevolji mojoj raduju! Neka su stid i sram haljine onih što se dižu protiv mene! |
|
| 27 |
|
| No, daj da dobro snađe one koji se vesele i raduju pravdi mojoj, neka dovijeka viču: „Blagoslovljen Gospod, koji uživa u dobru sluga Svojih!” |
|
| 28 |
|
| Tad će jezik moj pripovijedati o pravičnosti Tvojoj, slavi Tvojoj u danima svim! |
|
|
|
|