|
| 1 |
|
| Gospode, vlastitim ušima smo čuli, očevi nam naši kazivaše, kakva si čuda učinio u njihovo vrijeme i u danima prošlosti, minulim i davnim! |
|
| 2 |
|
| Rukom si Svojom rastjerao narode, a njih si posadio, udario si narode, ali njih oslobodio; |
|
| 3 |
|
| jer nisu mačem vlastitim zemlju stekli, nisu se svojom rukom spasili, nego Tvojom rukom i desnicom, svjetlom lica Tvoga, jer si se njima veselio. |
|
| 4 |
|
| O, Bože, Ti si moj kralj! Daj spasenje Jakovu! |
|
| 5 |
|
| Kroz Tebe rušimo neprijatelje, Tvojim imenom gazimo one koji se protiv nas dižu! |
|
| 6 |
|
| Jer ne uzdam se u luk svoj niti je mač pomoć meni, |
|
| 7 |
|
| jer Ti si nas spasio od neprijatelja naših, Ti si postidio mrzitelje naše. |
|
| 8 |
|
| Dičili smo se Bogom svakoga dana i blagoslovit ćemo Tvoje ime dovijeka! |
|
| 9 |
|
| No, Ti si nas odbacio i ostavio, nisi pošao sa četama našim, |
|
| 10 |
|
| dao si da se pred dušmanima razbježimo, a plijen ratni stekoše mrzitelji naši, |
|
| 11 |
|
| predao si nas kao ovce na klanje i rasuo među narodima, |
|
| 12 |
|
| narod svoj si dao u bescjenje i nisi tražio mnogo, |
|
| 13 |
|
| dao si da budemo ruglo susjedima našim, podsmijeh i igrarija onima oko nas, |
|
| 14 |
|
| poruga smo narodima, podsmijeh pucima mnogim. |
|
| 15 |
|
| Sramota moja je vazda preda mnom, stid mi lice prekriva, |
|
| 16 |
|
| zbog glasa podrugljivca i laskavca, zbog dušmanina i osvetnika. |
|
| 17 |
|
| Sve ovo nas je snašlo, a ipak Te nismo zaboravili, nismo prekršili Savez Tvoj. |
|
| 18 |
|
| Naše srce nije uzmaknulo, nismo skrenuli sa staze Tvoje; |
|
| 19 |
|
| a ipak si nas smrvio u jazbini šakala i smrtnom nas tamom zavio! |
|
| 20 |
|
| Da smo ime Boga našeg zaboravili, da smo ruke pružili bogu tuđem, |
|
| 21 |
|
| zar Bog to spoznao ne bi? On poznaje tajne srca svih. |
|
| 22 |
|
| Ali zbog Tebe nas ubijaju i tlače iz dana u dan, za njih smo ovce za klanje. |
|
| 23 |
|
| O, Gospode, digni se! Zašto spavaš? Probudi se i ne odbacuj nas dovijeka! |
|
| 24 |
|
| Zašto skrivaš lice i zaboravljaš jad i muku našu? |
|
| 25 |
|
| Jer naše duše su kao prašina rasute, a tijela naša uz zemlju priljubljena. |
|
| 26 |
|
| Ustani! Priteci nam u pomoć! Spasi nas zbog postojane ljubavi Svoje! |
|
|
|
|