|
| 1 |
|
| Upravitelju pjevačkoga zbora. Korahovih sinova; poučna pjesma. |
|
| 2 |
|
| čusmo, Bože, svojim ušima, oci nam naši pripovjediše: u njihovo doba učinio si sjajno djelo, u davne dane. |
|
| 3 |
|
| Svojom si rukom protjerao neznabošce, a njih si zasadio; narode si iskorijenio, a njih si namnožio. |
|
| 4 |
|
| Ne zadobiše zemlje svojim mačem, niti im njihova mišica donese pobjedu, nego tvoja desnica i tvoja mišica, svjetlost tvojega lica jer si ih volio. |
|
| 5 |
|
| Ti si moj kralj, Bože, koji daješ pobjede Jakovu! |
|
| 6 |
|
| S tobom odbismo svoje neprijatelje, po tvom imenu pogazismo svoje protivnike. |
|
| 7 |
|
| Nisam se uzdao u svoj luk, niti mi moj mač donese pobjedu! |
|
| 8 |
|
| Ti nam dade pobjedu nad neprijateljima i ti posrami naše mrzitelje. |
|
| 9 |
|
| U Bogu smo se hvalili svaki dan i tvoje ime slavit ćemo dovijeka. |
|
| 10 |
|
| Ali sad si nas posve odbacio i posramio nas, i ne izlaziš više s našim vojskama. |
|
| 11 |
|
| Pustio si da uzmaknemo pred neprijateljem i naši mrzitelji odnesoše sebi plijen. |
|
| 12 |
|
| Dao si nas k'o ovce na klanje, rasijao nas među neznabošce. |
|
| 13 |
|
| Prodao si svoj narod u bescjenje i nisi postao bogatijim njihovom prodajom. |
|
| 14 |
|
| Izložio si nas za porugu našim susjedima, na ruglo i podsmijeh onima koji su oko nas. |
|
| 15 |
|
| Učinio si nas ruglom među narodima, puci mašu glavom nad nama. |
|
| 16 |
|
| Po cijeli dan pred očima stoji mi ta sramota, stid mi je pokrio lice |
|
| 17 |
|
| od vike podrugljivca što psuje, od pogleda neprijatelja što žeđa osvetu. |
|
| 18 |
|
| Sve nas je to snašlo, a mi te ne zaboravismo, tvoj Savez ne iznevjerismo. |
|
| 19 |
|
| Naše srce nije uzmaklo, niti naš korak ostavi tvoju stazu. |
|
| 20 |
|
| Ti si nas ipak razbio u mjestu šakala i pokrio nas smrtnom tminom. |
|
| 21 |
|
| Kad bismo i zaboravili ime svoga Boga i svoje ruke podizali k tuđemu bogu, |
|
| 22 |
|
| zar ne bi to Bog saznao? On je koji poznaje tajne srdaca! |
|
| 23 |
|
| A zbog tebe dave nas svaki dan, postali smo im k'o ovce za klanje. |
|
| 24 |
|
| Ustani! Što spavaš, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka! |
|
| 25 |
|
| Što skrivaš svoje lice i zaboravljaš našu nevolju i muku? |
|
| 26 |
|
| Jer naša duša se u prah sručila; trbuh se naš za tlo prilijepio. |
|
| 27 |
|
| Digni se! Dođi nam u pomoć! Izbavi nas zbog svoje dobrote! |
|
|
|
|