|
| 1 |
|
| Usliši, Bože, molitvu moju, i nemoj se sakriti od moljenja mojega. |
|
| 2 |
|
| Pazi, i saslušaj me; cvilim u jadu svom i uzdišem |
|
| 3 |
|
| Od vike neprijateljske i od dosade bezbožničke; jer dižu na me zlo, i u gnjevu gone me. |
|
| 4 |
|
| Srce je moje uzdrktalo u meni, i strah smrtni popade me; |
|
| 5 |
|
| Strah i trepet dođe na me, i groza poduze me. |
|
| 6 |
|
| I rekoh: ko bi mi dao krila golubinja? ja bih odleteo i počinuo; |
|
| 7 |
|
| Daleko bih pobjegao, i nastanio se u pustinji. |
|
| 8 |
|
| Pohitao bih da utečem od vihora i od bure. |
|
| 9 |
|
| Porazi, Gospode, i razdijeli jezike njihove, jer vidim nasilje i svađu u gradu; |
|
| 10 |
|
| Danju i noću to hodi po zidovima njegovijem; zločinstvo je i muka posred njega. |
|
| 11 |
|
| Usred njega je pogibao, s ulice njegove ne odlazi prijevara i lukavstvo. |
|
| 12 |
|
| Jer ne ruži me neprijatelj moj, to bih podnio; ne ustaje na me javni nenavidnik, od njega bih se sakrio. |
|
| 13 |
|
| Nego ti koji si mi bio to što ja sam, drug moj i znanac moj. |
|
| 14 |
|
| S kojim mi bješe radost dijeliti tajnu, i u dom Božji hodih kroz sabor narodni. |
|
| 15 |
|
| Neka ih ugrabi smrt, neka živi siđu u pakao, jer je zločinstvo u stanu njihovu i u njima. |
|
| 16 |
|
| Ja Boga prizivljem, i Gospod će me spasti. |
|
| 17 |
|
| Večerom i jutrom i u podne tužim i uzdišem, i čuće glas moj; |
|
| 18 |
|
| Učiniće, te će duša moja biti mirna od onijeh koji napadaju na me, jer ih mnogo imam. |
|
| 19 |
|
| Da usliši, i ukroti ih Bog, koji živi od vijeka; jer se ne mijenjaju i ne boje se Boga. |
|
| 20 |
|
| Dižu ruke svoje na one koji su s njima u miru, i raskidaju svoju družbu. |
|
| 21 |
|
| Usta su im meka kao maslo, a na srcu im je rat. Riječi su im blaže od ulja, ali su goli mačevi. |
|
| 22 |
|
| Stavi na Gospoda breme svoje, i on će te potkrijepiti. Neće dati dovijeka pravedniku da posrne. |
|
| 23 |
|
| Ti ćeš ih, Bože, svaliti u jamu pogibli; krvopije i lukavi neće sastaviti polovine dana svojih. A ja se u tebe uzdam. |
|
|
|
|