|
| 1 |
|
| Ustaće Bog, i rasuće se neprijatelji njegovi, i pobjeći će od lica njegova koji mrze na nj. |
|
| 2 |
|
| Ti ćeš ih razagnati kao dim što se razgoni; kao što se vosak topi od ognja, tako će bezbožnici izginuti od lica Božijega. |
|
| 3 |
|
| A pravednici će se veseliti, radovaće se pred Bogom, i slaviti u radosti. |
|
| 4 |
|
| Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se. |
|
| 5 |
|
| Otac je sirotama i sudija udovicama Bog u svetome stanu svom. |
|
| 6 |
|
| Bog samcima daje zadrugu, sužnje izvodi na mjesta obilna, a nepokorni žive gdje je suša. |
|
| 7 |
|
| Bože! kad si išao pred narodom svojim, kad si išao preko pustinje, |
|
| 8 |
|
| Zemlja se tresijaše, i nebo se rastapaše od lica Božijega, i ovaj Sinaj od lica Boga, Boga Izrailjeva. |
|
| 9 |
|
| Blagodatni si dažd izlivao, Bože, i kad iznemagaše dostojanje tvoje, ti si ga krijepio. |
|
| 10 |
|
| Stado tvoje življaše ondje; po dobroti svojoj, Bože, ti si gotovio hranu jadnome. |
|
| 11 |
|
| Gospod daje riječ; glasnika veliko je mnoštvo. |
|
| 12 |
|
| Carevi nad vojskama bježe, bježe, a koja sjedi doma, dijeli plijen. |
|
| 13 |
|
| Smirivši se u svojim krajevima, vi ste kao golubica, kojoj su krila posrebrena a perje joj se zlatni. |
|
| 14 |
|
| Kad je svemogući rasipao careve na ovoj zemlji, ona se blistaše kao snijeg na Selmonu. |
|
| 15 |
|
| Gora je Vasanska gora Božija; gora je Vasanska gora humovita. |
|
| 16 |
|
| Zašto gledate zavidljivo, gore humovite? Evo gora, na kojoj omilje Bogu živjeti, i na kojoj će Gospod živjeti dovijeka. |
|
| 17 |
|
| Kola Božijih ima sila, tisuće tisuća. Među njima je Gospod, Sinaj u svetinji. |
|
| 18 |
|
| Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude, a i za one koji se protive da ovdje nastavaš, Gospode Bože! |
|
| 19 |
|
| Blagosloven Gospod svaki dan! Ako nas ko pretovara, Bog nam pomaže. |
|
| 20 |
|
| Ovaj je Bog naš Bog spasitelj, u vlasti su Gospodu vrata smrtna. |
|
| 21 |
|
| Gospod satire glavu neprijateljima svojim i vlasato tjeme onoga koji ostaje u bezakonju svojem. |
|
| 22 |
|
| Reče Gospod: od Vasana ću dovesti, dovešću iz dubine morske, |
|
| 23 |
|
| Da ti ogrezne noga u krvi neprijateljskoj i jezik pasa tvojih da je liže. |
|
| 24 |
|
| Vidješe kako ideš, Bože, kako sveto ide Bog moj, car moj. |
|
| 25 |
|
| Naprijed iđahu pjevači, za njima svirači sred djevojaka s bubnjima: |
|
| 26 |
|
| "Na saboru blagosiljajte Gospoda Boga, koji ste iz izvora Izrailjeva!" |
|
| 27 |
|
| Ondje mladi Venijamin, starješina njihov; knezovi Judini, vladaoci njihovi; knezovi Zavulonovi, knezovi Neftalimovi. |
|
| 28 |
|
| Bog tvoj darovao ti je silu. Utvrdi, Bože, ovo što si učinio za nas! |
|
| 29 |
|
| U crkvi tvojoj, u Jerusalimu, carevi će prinositi dare. |
|
| 30 |
|
| Ukroti zvijer u ritu, kod volova s teocima naroda, da bi popadali pred tobom sa šipkama srebra; raspi narode koji žele bojeve. |
|
| 31 |
|
| Doći će vlastela iz Misira, Etiopija će pružiti ruke svoje k Bogu. |
|
| 32 |
|
| Carstva zemaljska, pojte Bogu, popijevajte Gospodu, |
|
| 33 |
|
| Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evo grmi glasom jakim. |
|
| 34 |
|
| Dajte slavu Bogu; veličanstvo je njegovo nad Izrailjem i sila njegova na oblacima. |
|
| 35 |
|
| Divan si, Bože, u svetinji svojoj! Bog Izrailjev daje silu i krjepost narodu. Blagosloven Bog! |
|
|
|
|