|
| 1 |
|
| U tebe se, Gospode, utječem, ne daj da se ikada osramotim! |
|
| 2 |
|
| U svojoj pravdi me izbavi, oslobodi me! Prigni k meni svoje uho i spasi me! |
|
| 3 |
|
| Budi mi stijena zaštite pristupačna vazda; zapovjedio si moje spasenje jer ti si stijena i tvrđa moja! |
|
| 4 |
|
| Bože moj, istrgni me iz ruke bezbožnika, iz šake grješnika i nasilnika. |
|
| 5 |
|
| Jer ti si nada moja, Gospode, ti si od mladosti moje pouzdanje! |
|
| 6 |
|
| Na tebe sam se od utrobe oslanjao, ti si mi zaštitnik od majčina krila. Tebi vazda pjevam svoj hvalospjev! |
|
| 7 |
|
| Postadoh mnogima kao čudo jer si mi bio jak branik. |
|
| 8 |
|
| Usta su moja bila puna tvoje hvale i slaviše te svaki dan. |
|
| 9 |
|
| U doba starosti nemoj me odbaciti; kad me ostavi snaga, ne zapostavi me! |
|
| 10 |
|
| Jer moji neprijatelji govore protiv mene; koji vrebaju na moj život, dogovaraju se zajedno, |
|
| 11 |
|
| i govore: “Bog ga je ostavio, progonite ga i uhvatite jer nema nikoga da ga spasi.” |
|
| 12 |
|
| Ne udaljuj se od mene, Bože! Priteci mi u pomoć, Bože moj! |
|
| 13 |
|
| Neka se postide i propadnu koji traže život moj! Neka spopadne stid i sramota one koji traže moju nesreću! |
|
| 14 |
|
| A ja ću se svagda uzdati u tebe, umnožavat ću tvoju slavu sve više! |
|
| 15 |
|
| Usta će moja navješćivati tvoju pravdu i tvoje spasenje svaki dan, jer u tom ne znam mjere. |
|
| 16 |
|
| Doći ću u moći Gospodina! Slavit ću samo tvoju pravednost, Gospode! |
|
| 17 |
|
| Ti si me od mladosti naučio, Bože, i dosad navješćujem tvoja čudesa. |
|
| 18 |
|
| Zato me u starosti, kad posijedim, ne ostavljaj, Bože, dok ne navijestim budućemu pokoljenju tvoju moć, svima potomcima tvoju jakost, |
|
| 19 |
|
| i pravednost tvoju koja seže do neba, Bože. Ti si učinio velike stvari. Bože, tko je kao ti? |
|
| 20 |
|
| Ti koji nam dade doživjeti mnogu muku i nevolju: oživi me opet! Izvedi me iz bezdana zemlje! |
|
| 21 |
|
| Uvećaj moje dostojanstvo i udijeli mi utjehu! |
|
| 22 |
|
| Tada ću te slaviti uz harfu zbog tvoje vjernosti, Bože moj. Svirat ću ti uz citru, Sveče Izrćlov! |
|
| 23 |
|
| Slaveći te, klicat će ti moje usne i moja duša koju si spasio! |
|
| 24 |
|
| I jezik će moj svaki dan slaviti tvoju pravdu jer postiđeni su i posramljeni koji traže moju nesreću. |
|
|
|
|