|
| 1 |
|
| Narode, počuj nauk moj, uši priklonite riječima usta ovih! |
|
| 2 |
|
| Usta ću otvoriti i iznijeti poređenje, otkrit ću tajne iz vremena davnih, |
|
| 3 |
|
| ono što čusmo i saznasmo, što nam očevi pripovijedaše. |
|
| 4 |
|
| Nećemo to kriti od djece, nego ćemo budućim naraštajima govoriti o silnim djelima Gospodnjim i snazi Njegovoj; o svim čudima koje je učinio. |
|
| 5 |
|
| Postavio je svjedočanstvo u Jakovu, utemeljio zakon u Izraelu, i naredio očevima našim da sinove svoje poučavamo njemu; |
|
| 6 |
|
| da ih buduće koljeno spozna, sva djeca još nerođena; da ustanu i da to prenose djeci svojoj, |
|
| 7 |
|
| da se Bogu nadaju i da ne zaborave djela Gospodnja, i da čuvaju zapovijedi Njegove. |
|
| 8 |
|
| Da ne budu poput očeva svojih, naraštaj prkosan i buntovan, naraštaj srca nestalna, i duhom Bogu nevjeran. |
|
| 9 |
|
| Efrajimovci, spretni s lukom i strijelom, na dan boja okrenuše leđa i pobjegoše. |
|
| 10 |
|
| Ne ispuniše Zavjet Božiji, odbiše hoditi po Zakonu, |
|
| 11 |
|
| zaboraviše sva djela Gospodnja i čudesa koja im prikaza. |
|
| 12 |
|
| Pred očevima njihovim čuda stvori, u zemlji Egipat, u Soanskom polju. |
|
| 13 |
|
| More razdijeli i kroz njega ih provede, vode uzdiže poput brane, |
|
| 14 |
|
| po danu ih je vodio oblakom, a kroz noć cijelu blistavom vatrom. |
|
| 15 |
|
| U pustinji stijene prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana, |
|
| 16 |
|
| dade da iz stijene izbiju potoci, a vode potekoše kao rijeke silne. |
|
| 17 |
|
| A oni jednako zgriješiše i prkosiše Svevišnjem u pustinji. |
|
| 18 |
|
| Boga su kušali u srcima svojim, hranu tražiše po žudnji neumjesnoj. |
|
| 19 |
|
| Prigovarali su Bogu i pitali: „Može li Bog sto u pustinji prostrijeti? |
|
| 20 |
|
| Gle, rasuo je stijenu da voda poteče, ali može li hljeba podariti? Hoće li narodu svome mesa dati?” |
|
| 21 |
|
| Kada to začu Gospod, srdžbom zaplamti, oganj se raspali protiv Jakova, srdžba zahvati sav Izrael, |
|
| 22 |
|
| jer oni u Boga ne vjerovaše, niti se u pomoć Njegovu uzdaše. |
|
| 23 |
|
| A ipak naredi nebesima i otvori sve brane nebeske. |
|
| 24 |
|
| Ko kišu na njih prosu manu da jedu i nahrani ih hljebom nebeskim. |
|
| 25 |
|
| Tako su ljudi jeli hljeb anđeoski, podario im je hrane do sitosti. |
|
| 26 |
|
| Dao je da duva vjetar istočni, silom svojom istjerao južnjak. |
|
| 27 |
|
| Spustio na njih mesa kao prašine i ptice krilate kao pijesak morski. |
|
| 28 |
|
| Dao je da padnu usred njihovog logora, svugdje oko tabora njihovog. |
|
| 29 |
|
| Jeli su i nasitili se, jer im je dao šta su priželjkivali. |
|
| 30 |
|
| Ali ih još i ne prođe želja i jelo im je još bilo u ustima, |
|
| 31 |
|
| kad se srdžba Božija na njih raspali, smrću ljutom pokosi prvake njihove i pobi mladiće Izraelove. |
|
| 32 |
|
| A ipak su i dalje griješili; uprkos čudima Njegovim, nisu vjerovali. |
|
| 33 |
|
| Zato dade da im dani prolaze kao dašak, a godine u grozoti. |
|
| 34 |
|
| Kada ih je ubijao, stali su tražiti Gospoda; pokajali su se i revnosno Boga tražili. |
|
| 35 |
|
| Sjetili su se da im je Bog stijena i da je svevišnji Bog spasitelj njihov. |
|
| 36 |
|
| Ali laskali su Mu ustima svojim i jezikom lagali i varali, |
|
| 37 |
|
| jer srce im iskreno nije bilo uz Njega; nisu se pridržavali Zavjeta Njegovog. |
|
| 38 |
|
| A On im je ipak u milosti Svojoj oprostio i nije ih uništio; zauzdavao je srdžbu Svoju i nije ju gomilao. |
|
| 39 |
|
| Prisjetio se da nisu ništa no meso, vjetrić koji prolazi i ne vraća se više. |
|
| 40 |
|
| Koliko su se uzdizali protiv Njega u pustinji i brigu nametali u divljini. |
|
| 41 |
|
| Uvijek su iznova kušali Boga i izazivali sveca Izraelova. |
|
| 42 |
|
| Nisu se prisjećali moći Njegove ni onoga dana kada ih je izbavio pred neprijateljima, |
|
| 43 |
|
| kada je znakove svoje pokazao u Egiptu, i čuda svoja u polju Soanskom. |
|
| 44 |
|
| Rijeke je njihove u krv preobrazio, sve tokove da piti ne mogu. |
|
| 45 |
|
| Kada je među njih poslao rojeve muha da ih more i žabe da ih posve unište. |
|
| 46 |
|
| Kada je žetvu njihovu predao skakavcima proždrljivim, i sve plodove rada njihovog. |
|
| 47 |
|
| Vinograde je njihove uništio ledom, a smokve poharao mrazom. |
|
| 48 |
|
| Stoku je njihovu gradom udario, a stada gromom. |
|
| 49 |
|
| Na njih je odaslao žar srdžbe Svoje, gnjev, nepravdu i bijes, mnoge anđele nesreće. |
|
| 50 |
|
| Put je poravnao bijesu Svome; nije ih štedio smrti, živote njihove je kugi predao. |
|
| 51 |
|
| Pobio je svu prvorođenčad u Egiptu, prvjenac njihove sile u šatorju Hamovom. |
|
| 52 |
|
| A onda je narod Svoj poput ovaca izveo, proveo ih kao stado kroz divljinu. |
|
| 53 |
|
| Poveo ih je na sigurno da se ne bi plašili, no, more je nadvladalo neprijatelje njihove. |
|
| 54 |
|
| Tako ih je doveo u Svoju svetu zemlju, do gore koju je osvojila desnica Njegova. |
|
| 55 |
|
| Rastjerao je narode pred njima, baštine im podijelio i naselio plemena Izraelova u njihovim šatorima. |
|
| 56 |
|
| A oni su kušali Boga najvišega i uzdizali se protiv Njega, nisu se držali Njegovih zapovijedi. |
|
| 57 |
|
| No, oni otpadoše, iznevjeriše kao i očevi njihovi, iskriviše se kao nepouzdan luk. |
|
| 58 |
|
| Jer su Ga razgnjevili uzvisinama svojim, razdražili su ljubomoru Njegovu idolima. |
|
| 59 |
|
| Bog se razgnjevi kad vidje ovo, i posve odbaci Izrael. |
|
| 60 |
|
| Tako je ostavio Dom Svoj u Šilu, šator u kojem je bdio među ljudima, |
|
| 61 |
|
| tako je silu Svoju predao ropstvu, slavu Svoju dao u ruke dušmanima. |
|
| 62 |
|
| Narod Svoj je prepustio maču i planuo na baštinu Svoju. |
|
| 63 |
|
| Mladiće Njegove je progutao oganj, a mlade djevojke nisu čule svadbenih pjesama. |
|
| 64 |
|
| Njegovi svećenici postradaše od mača, i nisu ih oplakivale udovice njihove. |
|
| 65 |
|
| Tada se Gospod kao iz sna probudi, kao silnik koji viče potaknut vinom! |
|
| 66 |
|
| Tad je rastjerao neprijatelje Svoje; dovijeka ih ponizio. |
|
| 67 |
|
| Odbacio je šator Josipov i nije odabrao pleme Efrajimovo; |
|
| 68 |
|
| no, izabrao je pleme Judino, goru Sion koju ljubi. |
|
| 69 |
|
| Svoje je Svetište sazidao visoko, kao nebesa sama, kao zemlju koju je utemeljio dovijeka. |
|
| 70 |
|
| Izabrao je Davida, slugu Svoga, i doveo ga od torova ovčjih, |
|
| 71 |
|
| odvojio ga od ovaca dojilja da napasa Jakova, narod Svoj, Izrael, baštinu Svoju. |
|
| 72 |
|
| Pasao ih je srcem čestitim i vještom rukom vodio. |
|
|
|
|