×

Biblija Novi Zavjet

Psalmi 78

1
Narode, počuj nauk moj, uši priklonite riječima usta ovih!
2
Usta ću otvoriti i iznijeti poređenje, otkrit ću tajne iz vremena davnih,
3
ono što čusmo i saznasmo, što nam očevi pripovijedaše.
4
Nećemo to kriti od djece, nego ćemo budućim naraštajima govoriti o silnim djelima Gospodnjim i snazi Njegovoj; o svim čudima koje je učinio.
5
Postavio je svjedočanstvo u Jakovu, utemeljio zakon u Izraelu, i naredio očevima našim da sinove svoje poučavamo njemu;
6
da ih buduće koljeno spozna, sva djeca još nerođena; da ustanu i da to prenose djeci svojoj,
7
da se Bogu nadaju i da ne zaborave djela Gospodnja, i da čuvaju zapovijedi Njegove.
8
Da ne budu poput očeva svojih, naraštaj prkosan i buntovan, naraštaj srca nestalna, i duhom Bogu nevjeran.
9
Efrajimovci, spretni s lukom i strijelom, na dan boja okrenuše leđa i pobjegoše.
10
Ne ispuniše Zavjet Božiji, odbiše hoditi po Zakonu,
11
zaboraviše sva djela Gospodnja i čudesa koja im prikaza.
12
Pred očevima njihovim čuda stvori, u zemlji Egipat, u Soanskom polju.
13
More razdijeli i kroz njega ih provede, vode uzdiže poput brane,
14
po danu ih je vodio oblakom, a kroz noć cijelu blistavom vatrom.
15
U pustinji stijene prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana,
16
dade da iz stijene izbiju potoci, a vode potekoše kao rijeke silne.
17
A oni jednako zgriješiše i prkosiše Svevišnjem u pustinji.
18
Boga su kušali u srcima svojim, hranu tražiše po žudnji neumjesnoj.
19
Prigovarali su Bogu i pitali: „Može li Bog sto u pustinji prostrijeti?
20
Gle, rasuo je stijenu da voda poteče, ali može li hljeba podariti? Hoće li narodu svome mesa dati?”
21
Kada to začu Gospod, srdžbom zaplamti, oganj se raspali protiv Jakova, srdžba zahvati sav Izrael,
22
jer oni u Boga ne vjerovaše, niti se u pomoć Njegovu uzdaše.
23
A ipak naredi nebesima i otvori sve brane nebeske.
24
Ko kišu na njih prosu manu da jedu i nahrani ih hljebom nebeskim.
25
Tako su ljudi jeli hljeb anđeoski, podario im je hrane do sitosti.
26
Dao je da duva vjetar istočni, silom svojom istjerao južnjak.
27
Spustio na njih mesa kao prašine i ptice krilate kao pijesak morski.
28
Dao je da padnu usred njihovog logora, svugdje oko tabora njihovog.
29
Jeli su i nasitili se, jer im je dao šta su priželjkivali.
30
Ali ih još i ne prođe želja i jelo im je još bilo u ustima,
31
kad se srdžba Božija na njih raspali, smrću ljutom pokosi prvake njihove i pobi mladiće Izraelove.
32
A ipak su i dalje griješili; uprkos čudima Njegovim, nisu vjerovali.
33
Zato dade da im dani prolaze kao dašak, a godine u grozoti.
34
Kada ih je ubijao, stali su tražiti Gospoda; pokajali su se i revnosno Boga tražili.
35
Sjetili su se da im je Bog stijena i da je svevišnji Bog spasitelj njihov.
36
Ali laskali su Mu ustima svojim i jezikom lagali i varali,
37
jer srce im iskreno nije bilo uz Njega; nisu se pridržavali Zavjeta Njegovog.
38
A On im je ipak u milosti Svojoj oprostio i nije ih uništio; zauzdavao je srdžbu Svoju i nije ju gomilao.
39
Prisjetio se da nisu ništa no meso, vjetrić koji prolazi i ne vraća se više.
40
Koliko su se uzdizali protiv Njega u pustinji i brigu nametali u divljini.
41
Uvijek su iznova kušali Boga i izazivali sveca Izraelova.
42
Nisu se prisjećali moći Njegove ni onoga dana kada ih je izbavio pred neprijateljima,
43
kada je znakove svoje pokazao u Egiptu, i čuda svoja u polju Soanskom.
44
Rijeke je njihove u krv preobrazio, sve tokove da piti ne mogu.
45
Kada je među njih poslao rojeve muha da ih more i žabe da ih posve unište.
46
Kada je žetvu njihovu predao skakavcima proždrljivim, i sve plodove rada njihovog.
47
Vinograde je njihove uništio ledom, a smokve poharao mrazom.
48
Stoku je njihovu gradom udario, a stada gromom.
49
Na njih je odaslao žar srdžbe Svoje, gnjev, nepravdu i bijes, mnoge anđele nesreće.
50
Put je poravnao bijesu Svome; nije ih štedio smrti, živote njihove je kugi predao.
51
Pobio je svu prvorođenčad u Egiptu, prvjenac njihove sile u šatorju Hamovom.
52
A onda je narod Svoj poput ovaca izveo, proveo ih kao stado kroz divljinu.
53
Poveo ih je na sigurno da se ne bi plašili, no, more je nadvladalo neprijatelje njihove.
54
Tako ih je doveo u Svoju svetu zemlju, do gore koju je osvojila desnica Njegova.
55
Rastjerao je narode pred njima, baštine im podijelio i naselio plemena Izraelova u njihovim šatorima.
56
A oni su kušali Boga najvišega i uzdizali se protiv Njega, nisu se držali Njegovih zapovijedi.
57
No, oni otpadoše, iznevjeriše kao i očevi njihovi, iskriviše se kao nepouzdan luk.
58
Jer su Ga razgnjevili uzvisinama svojim, razdražili su ljubomoru Njegovu idolima.
59
Bog se razgnjevi kad vidje ovo, i posve odbaci Izrael.
60
Tako je ostavio Dom Svoj u Šilu, šator u kojem je bdio među ljudima,
61
tako je silu Svoju predao ropstvu, slavu Svoju dao u ruke dušmanima.
62
Narod Svoj je prepustio maču i planuo na baštinu Svoju.
63
Mladiće Njegove je progutao oganj, a mlade djevojke nisu čule svadbenih pjesama.
64
Njegovi svećenici postradaše od mača, i nisu ih oplakivale udovice njihove.
65
Tada se Gospod kao iz sna probudi, kao silnik koji viče potaknut vinom!
66
Tad je rastjerao neprijatelje Svoje; dovijeka ih ponizio.
67
Odbacio je šator Josipov i nije odabrao pleme Efrajimovo;
68
no, izabrao je pleme Judino, goru Sion koju ljubi.
69
Svoje je Svetište sazidao visoko, kao nebesa sama, kao zemlju koju je utemeljio dovijeka.
70
Izabrao je Davida, slugu Svoga, i doveo ga od torova ovčjih,
71
odvojio ga od ovaca dojilja da napasa Jakova, narod Svoj, Izrael, baštinu Svoju.
72
Pasao ih je srcem čestitim i vještom rukom vodio.
Bosnian Bible
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
:
Save Notes