|
| 1 |
|
| Dovijeka ću pjevati o Gospodnjoj ljubavi; ustima svojim ću objavljivati vjernost Tvoju pokoljenjima svim. |
|
| 2 |
|
| Jer kazao sam: „Ljubav se gradi za sva vremena; na nebesima ćeš utemeljiti Svoju vjernost.” |
|
| 3 |
|
| A Ti si govorio: „Sklopio sam savez sa izabranikom Svojim; zakleh se Davidu slugi Svome: |
|
| 4 |
|
| Tvoje potomstvo utemeljit ću na vijeke vijekova, i za sva pokoljenja učvrstiti prijestolje Tvoje!” |
|
| 5 |
|
| Nebesa će hvaliti Tvoja djela čudesna, o Gospode, i vjernost Tvoju u zboru svetih! |
|
| 6 |
|
| Jer ko se na nebesima može porediti sa Gospodom? Ko je među nebeskim stvorovima sličan Njemu? |
|
| 7 |
|
| Bogu kojeg se valja plašiti u savjetu svetaca; tako divnom i uzvišenom iznad svih koji Ga okružuju! |
|
| 8 |
|
| Gospode, Bože nad vojskama, ko silan je kao Ti, sa vjernošću koja Te okružuje? |
|
| 9 |
|
| Ti nemirnim morem vladaš; obuzdavaš silu vodenih valova. |
|
| 10 |
|
| Rehaba si kao leš pogazio, neprijatelje razbacao silnom desnicom Svojom. |
|
| 11 |
|
| Nebesa su Tvoja, zemlja, krug zemaljski i sve što je u njemu, svemu Ti udari temelj. |
|
| 12 |
|
| Sjever i jug si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu Tvojem. |
|
| 13 |
|
| Silna je ruka Tvoja i mišica snažna, visoko uzdignuta desnica pobjedonosna. |
|
| 14 |
|
| Pravičnost i pravo su temelj prijestolja Tvoga, milost i odanost koračaju pred Tobom. |
|
| 15 |
|
| Blago narodu vičnu svetom klicanju, onima koji hode u svjetlu lica Tvoga, o Gospode; |
|
| 16 |
|
| u Tvome imenu se raduju svagda, i uzdigoše se pravdom Tvojom, |
|
| 17 |
|
| jer Ti si slava njihova silna, po milosti Tvojoj se rog naš uzdiže! |
|
| 18 |
|
| A štit naš pripada Gospodu, kralj naš Svecu Izraelovom. |
|
| 19 |
|
| Nekoć si u viđenju pobožnima govorio ovako: „Poslah pomoć jednome junaku, izabranika podigoh iz naroda, |
|
| 20 |
|
| nađoh slugu Svoga Davida i pomazah ga uljem svetim, |
|
| 21 |
|
| da ruka Moja svagda s njime ostane i da ga desnica Moja osnaži. |
|
| 22 |
|
| Dušmani ga neće nadvladati, zločinci nadmudriti; |
|
| 23 |
|
| neprijatelje ću pred njim zdrobiti, a mrzitelje njegove pogubiti! |
|
| 24 |
|
| Neka je milost Moja uz njega i neka mu se u imenu mome rog uzdiže! |
|
| 25 |
|
| Ruku ću njegovu položiti na mora, a desnicu na rijeke. |
|
| 26 |
|
| On će Mi vikati: ‘Otac si moj, moj Bog i stijena spasenja moga.’ |
|
| 27 |
|
| A Ja ću ga prvorođenim učiniti – najvišim kraljem na zemlji. |
|
| 28 |
|
| Moja će ga ljubav čuvati dovijeka; a zavjet Moj čvrsto stajati uz njega. |
|
| 29 |
|
| Vječnim ću učiniti potomstvo njegovo, a prijestolje poput dana nebeskih. |
|
| 30 |
|
| No, ako li sinovi njegovi odbace Zakon, ako ne budu slijedili zakone Moje, |
|
| 31 |
|
| ako odredbe Moje obeščaste i zapovijedi zapostave, |
|
| 32 |
|
| šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim njihovu krivicu, |
|
| 33 |
|
| ali mu Svoju naklonost neću uskratiti, niti ću prekršiti vjernost Svoju, |
|
| 34 |
|
| Svoj Savez neću prekršiti, niti ću poreći obećanja Svoga! |
|
| 35 |
|
| Jednom se zakleh u svetosti; neću lagati Davida! |
|
| 36 |
|
| Potomstvo njegovo će dovijeka ostati i prijestolje njegovo sve dok je sunce preda mnom, |
|
| 37 |
|
| kao mjesec vječan ostat će, vjerni svjedok nebeski.” |
|
| 38 |
|
| A ipak si se silno razgnjevio i odbacio pomazanika Svoga; |
|
| 39 |
|
| Odbacio si Savez sluge Svoga; krunu Njegovu si u blato bacio. |
|
| 40 |
|
| Sve njegove zidine si porušio; tvrđave njegove u prah pretvorio. |
|
| 41 |
|
| Pljačkaju ga svi koji naiđu, ruglo posta susjedima svojim. |
|
| 42 |
|
| Proslavio si desnicu neprijatelja njegovih; dao si da se vesele svi dušmani njegovi. |
|
| 43 |
|
| Otupio si oštricu mača njegova i nisi mu dao da izdrži u boju; |
|
| 44 |
|
| dokinuo si sjaj njegov i prijestolje oborio u blato, |
|
| 45 |
|
| skratio si dane mladosti njegove i sramotom ga prekrio. |
|
| 46 |
|
| Dokle, o Gospode? Hoćeš li se dovijeka skrivati? Da li će srdžba Tvoja žariti dovijeka? |
|
| 47 |
|
| Prisjeti se kako malo vremena imam! Za kakvu ispraznost si stvorio sve sinove ljudske! |
|
| 48 |
|
| Koji čovjek može živjeti a da ga smrt nikada ne snađe? |
|
| 49 |
|
| O Gospode, gdje je postojana ljubav Tvoja iz starina kojom si se kleo Davidu vjernošću Svojom? |
|
| 50 |
|
| Sjeti se, o Gospode, poniženja i rugla što sluge Tvoje snalazi svakodnevno, i kako u srcu nosim prezir naroda mnogih; |
|
| 51 |
|
| tako nasrću dušmani, o Gospode, tako se izruguju pomazaniku Tvome. |
|
| 52 |
|
| Neka je blagoslovljen Gospod dovijeka! Amin, Amin! |
|
|
|
|