Mojsije reče narodu: „Pamtite ovaj dan u koji ste izašli iz Egipta, iz kuće ropstva, jer vas je Gospod snažnom rukom izveo odande. Hleb s kvascem neka se ne jede!
A kad te Gospod uvede u zemlju Hananaca, Hetita, Amorejaca, Evejaca i Jevusejaca, za koju se zakleo vašim ocima da će vam je dati, zemlju kojom teku med i mleko, vršićeš ovaj obred u ovom mesecu:
To će ti biti kao znak na tvojoj ruci i podsetnik pred očima, da bi Gospodnji Zakon bio na tvojim ustima. Jer, Gospod te je snažnom rukom izveo iz Egipta.
Kad je faraon tvrdoglavo odbio da nas pusti, Gospod je pobio sve prvence u egipatskoj zemlji: od prvenaca ljudi do prvine stoke. Zato ja Gospodu prinosim na žrtvu svaku mušku prvinu majčine utrobe, a svakog prvenca među svojim sinovima otkupljujem.
A kad je faraon pustio narod da ide, Gospod ih nije poveo putem koji vodi u filistejsku zemlju, iako je onuda bilo bliže. Gospod je, naime, rekao: „Kad narod vidi ratovanje, mogao bi da se predomisli i vrati u Egipat.“
Mojsije je sa sobom poneo Josifove kosti, jer je ovaj tražio od Izrailjaca da mu se svečano zakunu: „Bog će vam svakako priteći u pomoć. Tada ćete odavde poneti sa sobom i moje kosti.“
Gospod je išao pred njima danju u stubu od oblaka da im pokazuje put, a noću u stubu od ognja, da im osvetljava put, da bi mogli da putuju i danju i noću.