Kada javiše kralju egipatskom da je narod pobjegao tad se srce faraonovo i sluga njegovih okrene protiv naroda, i oni rekoše: „Šta učinismo pa Izraelce pustismo, oni nam više neće služiti!”
Tako ih Egipćani goniše sa svim konjima, kočijama i konjanicima, svom vojskom faraonovom te ih stigoše kad se ovi utaboriše kraj mora, kod Pa-Hahirota naspram Baal Sefona.
A kada im se faraon približi Izraelovi sinovi dignu pogled, kad gle, Egipćani u potjeri za njima! Tad se Izraelovi sinovi jako uplaše i zavapiše Gospodu.
Zar nismo već u Egiptu rekli: ‘Na miru nas ostavi, želimo Egipćanima služiti?’ Jer za nas bi bilo bolje da Egipćanima služimo nego da u pustinji umremo!”
Mojsije pak reče narodu: „Ne plašite se! Čvrsto stojte i gledajte spas Gospodnji, koji će vam danas darovati, jer ove Egipćane koje danas vidite, nikada više nećete vidjeti!
A Ja ću srca Egipćana otvrdnuti da pođu za njima; onda ću proslaviti nad faraonom i vojskom njegovom cijelom, nad kočijama njegovim bojnim i konjanicima.
Tako se postavi između vojske egipatske i izraelske, i jednima bijaše oblak i tmina, a drugima osvijetli noć tako da se čitave noći ne susretoše jedni s drugima.
I on olabavi točkove na njihovim kočijama da se jedva kretahu. Tad rekoše Egipćani: „Hajdemo da bježimo od Izraelaca jer Gospod se bori za njih protiv Egipćana!”
Tad Mojsije pruži ruku svoju nad more i ono se do zore vrati na svoje mjesto, a Egipćani su bježeći srljali prema moru. Gospod sunovrati Egipćane usred voda.