A narod se vidjevši da Mojsije već dugo ne silazi s brda skupi oko Arona i reče: „Hajde, bogove nam načini koji će ići pred nama, jer ne znamo šta se desilo tom Mojsiju koji nas je izveo iz zemlje egipatske.”
A on ih uze iz njihovih ruku pa oblikova alatom za klesanje kalup i tele zlatno načini. Tad oni rekoše: „Izraele, ovo su bogovi tvoji, koji te izvedoše iz zemlje egipatske.”
Brzo odlutaše sa staze koju sam im zapovjedio; tele su si izlili, molili su mu se i žrtvovali govoreći: ‘Izraele, ovo su bogovi tvoji, koji te izvedoše iz zemlje egipatske!’”
A Mojsije zamoli Gospoda, Boga svoga, govoreći: „Ah Gospode, zašto da se Tvoja srdžba rasplamsa nad narodom koji si tolikom silom i rukom čvrstom izveo iz zemlje egipatske?
Zašto da Egipćani govore: ‘Zlonamjerno ih je izveo, da ih u gori pogubi i sa zemlje iskorijeni?’ Odvrati se od gnjeva Svoga i odustani od propasti naroda Svoga.
Sjeti se sluga Svojih, Abrahama, Isaka i Izraela, kojima si se sobom zakleo i kojima si kazao: ‘Potomke ću vaše razmnožiti kao zvijezde na nebesima, i sva će zemlja koju obećah pripasti njima, neka im je baština dovijeka!’”
I on im reče: „Ovako reče Gospod, Bog Izraelov, neka svaki opasa mač uz bedro svoje i pođe od jednih vrata do drugih u logoru, i neka svaki ubije brata svoga, prijatelja i bližnjeg!”
Te pođi sada i povedi narod na mjesto o kojem sam ti govorio. Gle, Moj anđeo će poći ispred tebe. Ali onoga dana kada ih budem pohodio pohodit ću i grijehe njihove.”