I Gospod reče Mojsiju: „Digni se odavde i pođi, ti i narod koji si izveo iz zemlje egipatske, u zemlju koju sam Abrahamu, Isaku i Jakovu obećao zakletvom, rekavši: ‘Tvom ću je potomstvu darovati!’
Jer Gospod je rekao Mojsiju: „Reci Izraelovim sinovima: ‘Narod ste tvrdoglav! Kada bih samo na tren s vama putovao, morao bih vas uništiti. Te skinite sada svoj nakit da vidim što ću činiti s vama!’”
Ali Mojsije uze šator i razape ga izvan tabora, dalje od njega, i prozva ga „Šator susreta”. I tako se desi da je svako ko je tražio Gospoda morao poći k Šatoru susreta, koji bijaše van tabora.
I Gospod je razgovarao s Mojsijem lice u lice, onako kako čovjek razgovara s prijateljem. A kada se Mojsije ponovo vrati u tabor, njegov sluga Jošua, sin Nunov, mladić, ne htjede napustiti Šator.
Mojsije reče Gospodu: „Gle, Ti mi govoriš: ‘Povedi narod gore’, ali mi nisi rekao koga ćeš poslati sa mnom. A kazao si, ‘po imenu te znam i milost si našao u Mojim očima.’
A sada, ako li sam milost našao u Tvojim očima, molim da mi obznaniš Svoje staze, da Te shvatim i da milost Tvoju nađem. Prisjeti se također da je ovo Tvoj narod.”
Jer kako da znamo da smo milost našli u Tvojim očima, narod Tvoj i ja? Samo po Tvom polasku s nama znat ćemo da smo ja i narod Tvoj drugačiji od svakog drugog naroda na licu zemlje?”
A On odgovori: „Učinit ću da sva dobra Moja prođu ispred tebe, i pred tobom ću obznaniti Svoje ime – ‘Gospod’. I milostiv ću biti prema onome prema kome budem milostiv, i smilovati ću se onome kome se smilujem.”