1
Poslije toga Mojsije i Aron odu faraonu i kažu mu: „Ovako veli Gospod, Bog Izraela: ‘Pusti narod Moj da ode i da u Moju čast svetkuje u pustinji!’”
2
A faraon odvrati: „Ko je taj Gospod da ga moram slušati i da mu se moram pokoriti te pustiti Izraelce? Ja ne poznajem Gospoda i neću pustiti Izraelce da odu!”
3
A oni rekoše: „Sreli smo Boga Jevreja, tri dana hoda daleko želimo otići u pustinju i tamo Gospodu, našem Bogu, prinijeti žrtve, da nas ne snađe bolešću ili mačem!”
4
Tad im kralj Egipta reče: „Mojsije i Arone, zašto narod odvraćate od svojih obaveza? Vratite se na svoje poslove!”
5
I faraon na to doda: „Pogledajte, koliko ih je u zemlji i još biste da ih pustim da ne rade i da slave?”
6
I faraon istoga dana izda naredbu upraviteljima i poslovođama nad narodom:
7
„Narodu više ne dajte slame da prave opeku kao prije, neka sami idu i neka je skupljaju!
8
I tražite istu količinu opeke koju moraju napraviti, jer lijeni su. Zato viču: ‘Želimo poći i Bogu svome žrtvu prinijeti!’
9
A na ljude navalite posao da ih gorko tlači i ne obraćajte pažnju na riječi lažne!”
10
I izađu upravitelji i poslovođe pred narod te im poruče: „Ovako kaže faraon: ‘Neću vam više davati slame,
11
sami pođite i kupite je gdje znate i umijete, a u poslu vam se neće popustiti!’”
12
Tad se rasprši narod po čitavom Egiptu da skuplja strnjiku umjesto slame.
13
I upravitelji su ih tjerali govoreći: „Dovršavajte posao kao i prije kad ste imali slame!”
14
A poslovođe Izraelovih sinova koje nad njih postaviše upravitelji faraonovi tukli su i pitali: „Zašto ni jučer ni danas niste načinili onoliko opeka koliko vam je odranije određeno?”
15
Tad pođu poslovođe Izraelovih sinova faraonu i kažu: „Zašto tako postupaš prema svojim slugama?
16
Tvojim slugama ne daju slame, a govore: ‘Pravite opeku!’ I gle, tuku sluge tvoje, a tvoj je narod kriv.”
17
A on im odvrati: „Lijeni ste! Zato govorite: ‘Pusti nas, hoćemo Gospodu žrtvu prinijeti!’
18
Sada idite i radite, slamu nećete dobiti, a određenu količinu opeke morate napraviti!”
19
Tad uvidješe poslovođe Izraelovih sinova da su u nevolji jer su im rekli: „Nećemo smanjiti količinu opeke koju morate svakodnevno napraviti!”
20
A kad odoše od faraona, sretoše Mojsija i Arona, koji su tamo stajali i čekali.
21
Tad im rekoše: „Neka vas Gospod pogleda i neka vam sudi zato što nas omrznuste faraonu i njegovim slugama i što mu pružiste mač u ruke da nas pobije!”
22
Tad se Mojsije obrati Gospodu: „Gospode, zašto dopuštaš da ti narod tako muče? Zašto si me poslao ovamo?
23
Otkada dođoh faraonu i pričah u Tvoje ime, on se prema narodu poče ophoditi grozno, a ti Svoj narod ne spašavaš!”
Bosnian Bible
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini