|
| 1 |
|
| Sine moj, pripazi na mudrost moju i uho svoje prikloni uputama mojim, |
|
| 2 |
|
| da se razboru učiš, i da ti usne spoznaju sačuvaju! |
|
| 3 |
|
| Jer medene su usne preljubnice i riječi su joj nježnije od ulja, |
|
| 4 |
|
| ali naposljetku je gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač. |
|
| 5 |
|
| Noge joj koračaju u smrt, koraci joj se bliže carstvu mrtvih. |
|
| 6 |
|
| Ona ne mari za staze života, hodi stazama nesigurnim kojih ni sama nije svjesna. |
|
| 7 |
|
| A sada me poslušajte, sinovi i ne odstupajte od riječi usta mojih! |
|
| 8 |
|
| Daleko ostanite od puta koji njoj vodi, i ne primičite se vratima doma njenog, |
|
| 9 |
|
| da drugima ne žrtvujete čast svoju, i godine svoje nemilosrdnima, |
|
| 10 |
|
| da se tuđinac ne siti vašim imanjem, da se ne mučite za tuđu kuću, |
|
| 11 |
|
| da ne morate jecati pri svome kraju, kad tijelo vaše život izdahne, |
|
| 12 |
|
| da ne kažete: „Zašto sam ukor mrzio, zašto mi je srce preziralo prijekore? |
|
| 13 |
|
| Slušao nisam glas svojih staratelja, učiteljima svojim pažnju poklanjao nisam! |
|
| 14 |
|
| Na granici sam propasti potpune u zboru narodnom i cijeloj zajednici!” |
|
| 15 |
|
| Vodu pij iz vlastite cisterne, i tekućicu iz vlastita bunara! |
|
| 16 |
|
| Zar da se izvori tvoji na put izliju, potoci tvoji na tržnice? |
|
| 17 |
|
| Neka su samo tvoji, neka ne pripadnu tuđincu kakvom! |
|
| 18 |
|
| Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se ženi mladosti svoje! |
|
| 19 |
|
| Neka ti je kao košuta mila i gazela nježna, grudi njene neka te zasite, ljubavlju njenom da si zadivljen dovijeka! |
|
| 20 |
|
| Zašto onda, sine moj, da te preljubnica očara, da grliš grudi tuđe? |
|
| 21 |
|
| Jer staze svih jasno leže pred očima Gospoda, i On bdije nad putevima svim! |
|
| 22 |
|
| Bezbožnik postaje sužanj vlastitih nedjela, hvata se u užad grijehova svojih. |
|
| 23 |
|
| On umire od razvrata, zbog oholosti svoje velike propada. |
|
|
|
|