|
| 1 |
|
| Zar glasno ne zove mudrost, zar razbor ne viče jasno? |
|
| 2 |
|
| Gore na uzvisinama, vani na putu, usred tržnice se obznanila; |
|
| 3 |
|
| kraj kapija na ulazu grada, na vratima samim ona viče: |
|
| 4 |
|
| „Vama, o ljudi, upućujem zov, i glas svoj sinovima čovječijim! |
|
| 5 |
|
| Vi nerazumni, opametite se, i vi oholi, urazumite se! |
|
| 6 |
|
| Čujte, jer zborim o stvarima divnim, i usne otvaram da pravedno besjedim. |
|
| 7 |
|
| Jer usta moja zbore istinu, usne moje preziru opakost. |
|
| 8 |
|
| Sve besjede usta mojih su pravedne, u njima nema naopakog i pogrešnog. |
|
| 9 |
|
| Razumnima su posve jasne, i ko spoznaju traži, nalazi ih istinitim. |
|
| 10 |
|
| Uzmite upute moje, a ne srebro, spoznaju radije nego čisto zlato!” |
|
| 11 |
|
| Zaista, mudrost je vrednija od bisera, i sve što priželjkuješ joj nije ravno. |
|
| 12 |
|
| „Ja, mudrost, stanujem kod pameti i nalazim znanje i oprez. |
|
| 13 |
|
| Strah Božiji znači zlo mrziti; oholost, ponos, stazu zla i usta lažljiva prezirem. |
|
| 14 |
|
| Od mene dolazi savjet i razboritost; ja sam razbor, moja je sila. |
|
| 15 |
|
| Kroz mene vladaju kraljevi i plemići donose odluke pravedne. |
|
| 16 |
|
| Kroz mene vladaju vladari i uzvišeni, svi suci zemlje. |
|
| 17 |
|
| Ljubim one što mene ljube, i oni koji me marljivo traže – me i nađu! |
|
| 18 |
|
| Bogatstvo i čast dolaze sa mnom, postojana blaga i pravičnost. |
|
| 19 |
|
| Strah moj je vredniji od čistoga zlata i dobit moja poželjnija od najčišćeg srebra. |
|
| 20 |
|
| Ja kročim stazom pravde, sredinom poštena puta, |
|
| 21 |
|
| da bi onima koji me ljube baštinu donijela i riznice njihove napunila. |
|
| 22 |
|
| Gospod me posjedovao na početku svojih staza, prije nego što išta stvori, prije vremena cijelog. |
|
| 23 |
|
| Od vječnosti sam oblikovana, prije začetka zemlje. |
|
| 24 |
|
| Dok još ne bijaše dubina, rodih se, dok izvori bogati još nisu tekli; |
|
| 25 |
|
| prije nego što se planine učvrstiše, rodih se prije gora; |
|
| 26 |
|
| dok još zemlju nije stvorio, ni poljane, sav skup praha zemaljskog. |
|
| 27 |
|
| Tu sam bila kada je nebo stvorio, kada krugove odmjeri na površini morskoj, |
|
| 28 |
|
| kad oblake silne pričvrsti i čvrstinu dade izvorima dubina morskih; |
|
| 29 |
|
| kada moru granicu postavi, da vode ne prekorače naredbu Njegovu, kada postavi temelje zemlji. |
|
| 30 |
|
| Bila sam kraj Njega, graditeljica, Iz dana u dan radost Njegova, i radovala sam se pred licem Njegovim. |
|
| 31 |
|
| Radovah se na krugu zemaljskom, i sreću svoju nađoh u sinovima ljudskim. |
|
| 32 |
|
| A sada me čujte, vi sinovi! Blago onima koji staze moje čuvaju! |
|
| 33 |
|
| Čujte upute da biste mudrost stekli, i ne odbacujte ih! |
|
| 34 |
|
| Blago čovjeku koji me posluša, koji svakodnevno na kapiji mojoj stražari, koji čuva dovratnike moje! |
|
| 35 |
|
| Jer ko me nađe, život nalazi i milost stječe pred Gospodom; |
|
| 36 |
|
| ko me propusti, nasilje duši čini: svi što me mrze, smrt ljube.” |
|
|
|
|