|
| 1 |
|
| Ne propovijeda li mudrost i ne diže li razboritost svoj glas? |
|
| 2 |
|
| Navrh brda, uza cestu, na raskršćima stoji, |
|
| 3 |
|
| kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno viče: |
|
| 4 |
|
| "Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. |
|
| 5 |
|
| Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. |
|
| 6 |
|
| Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i moje će usne otkriti što je pravo. |
|
| 7 |
|
| Jer moje nepce zbori istinu i zloća je mojim usnama mrska. |
|
| 8 |
|
| Sve su riječi mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. |
|
| 9 |
|
| Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju. |
|
| 10 |
|
| Primajte radije moju pouku no srebro i znanje požudnije od zlata. |
|
| 11 |
|
| Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom. |
|
| 12 |
|
| Ja, mudrost, boravim s razboritošću i posjedujem znanje umna djelovanja. |
|
| 13 |
|
| Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloće i usta puna laži - to ja mrzim. |
|
| 14 |
|
| Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost. |
|
| 15 |
|
| Po meni kraljevi kraljuju i velikaši dijele pravdu. |
|
| 16 |
|
| Po meni knezuju knezovi i odličnici i svi suci zemaljski. |
|
| 17 |
|
| Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me traže. |
|
| 18 |
|
| U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost. |
|
| 19 |
|
| Moj je plod bolji od čista i žežena zlata i moj je prihod bolji od čistoga srebra. |
|
| 20 |
|
| Ja kročim putem pravde, sred pravičnih staza, |
|
| 21 |
|
| da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice. |
|
| 22 |
|
| Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; |
|
| 23 |
|
| oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje. |
|
| 24 |
|
| Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. |
|
| 25 |
|
| Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka. |
|
| 26 |
|
| Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu; |
|
| 27 |
|
| kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana. |
|
| 28 |
|
| Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina; |
|
| 29 |
|
| kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji, |
|
| 30 |
|
| bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme: |
|
| 31 |
|
| igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova. |
|
| 32 |
|
| Tako, djeco, poslušajte me, blago onima koji čuvaju moje putove. |
|
| 33 |
|
| Poslušajte pouku - da stečete mudrost i nemojte je odbaciti. |
|
| 34 |
|
| Blago čovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima svaki dan i koji čuva dovratnike moje. |
|
| 35 |
|
| Jer tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Jahve. |
|
| 36 |
|
| A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt." |
|
|
|
|