Duboko sam razmišljao o zadovoljstvu tela u vinu — dok mi je srce mudrošću vođeno bilo — o prihvatanju bezumlja, dok ne otkrijem kakva je korist ljudima od onoga što rade pod nebesima za malo dana života svoga.
Doveo sam sluge i sluškinje, pored onih koji su mi pripadali po rođenju u kući. Imao sam stoke, mnoga krda i stada, više od svih koji su pre mene vladali u Jerusalimu.
Svojim očima nisam uskratio nijednu želju i srcu nisam uskratio nijedno uživanje. Jer, srce se moje radovalo u svim mojim poduhvatima i to mi je bila nagrada za sav trud moj.
A onda sam razmišljao o svim svojim delima koje sam preduzeo vlastoručno, o trudu koji sam uložio. I gle, sve je prolazno i jurenje vetra, bez koristi pod kapom nebeskom!
Jer sećanje na mudroga ne traje duže od sećanja na bezumnoga, jer će se sve zaboraviti u danima koji stižu. I — avaj — mudri će umreti baš kao i bezumnik!
Jer Gospod svakome bogougodniku daje mudrost, znanje i radovanje. Grešniku daje zadatak da sabira, da skuplja i to da bogougodniku. A to je prolazno i jurenje vetra.