I tako se okrenuh i vidjeh sva tlačenja što se zbivaju pod suncem; i gle, tekle su suze potlačenih i niko da ih utješi; zaštitnika i tješitelja nisu imali jer ruke njihovih tlačitelja bijahu previše silne.
Tamo stoji jedan posve sam, nema ni brata ni sina, a ipak mu posao nema kraja, nikada ne vidi dovoljno blaga te nikada ne pita: „Za koga li se trudim i duši uskraćujem svako dobro?” I to je ništavilo i mučnina gorka.