|
| 1 |
|
| Ime dobro bolje je no ulje mirisa ugodna, i dan smrti bolji no dan rođenja. |
|
| 2 |
|
| Bolje kročiti u dom tuge nego u gozbe dom; jer tu je kraj svim ljudima, i ko je živ neka primi k srcu. |
|
| 3 |
|
| Tuga je bolja no smijeh; jer lice žalosno krijepi srce. |
|
| 4 |
|
| Srce mudraca je u domu tuge; a srce bezumnika u kući veselja. |
|
| 5 |
|
| Bolje je slušati ukor mudraca nego pjesmu bezumnika! |
|
| 6 |
|
| Jer smijeh bezumnika je poput praska trnja ispod kotla; i to je ništavilo! |
|
| 7 |
|
| Jer tlačenje dovodi mudraca do bezumlja; i mito kvari srca. |
|
| 8 |
|
| Bolji je svršetak stvari nego njen početak; bolje strpljiv nego ohol. |
|
| 9 |
|
| Ne dopusti da te brzo razgnjeve; jer srdžba stanuje u srcima bezumnih. |
|
| 10 |
|
| Ne govori: „Kako to da su prošli dani bolji no ovi?” jer iz mudrosti to ne pitaš! |
|
| 11 |
|
| Mudrost je poput baštine i prednost onima što sunce vide. |
|
| 12 |
|
| Jer mudrost pruža zaštitu kao što i novac pruža utočište; ali prednost mudrosti je što vlasniku život štiti |
|
| 13 |
|
| Gledaj djelo Božije! Ko može ispraviti što je On iskrivio? |
|
| 14 |
|
| U sretnim danima budi sretan, a u danima lošim pomišljaj: Bog je i ovaj dan stvorio kao i svaki drugi – da čovjek ne bi naslutio što za njim dolazi. |
|
| 15 |
|
| Ovo sve sam vidio u svojim danima ništavila: pravednika koji gine u svome poštenju; bezbožnika koji dugo živi u svom zlu. |
|
| 16 |
|
| Ne budi isuviše pravedan, i ne budi previše mudar! Zašto bi se sam upropastio? |
|
| 17 |
|
| Ali ne budi ni suviše opak, i ne budi bezumnik! Zašto hoćeš prije svog vremena umrijeti? |
|
| 18 |
|
| Bolje je da jedno čvrsto držiš, ali i da drugo ne puštaš iz ruku; jer ko se Boga boji spašava se od svega. |
|
| 19 |
|
| Mudrost mudraca čini silnijim od deset moćnika gradskih. |
|
| 20 |
|
| Zaista, nijedan čovjek na zemlji nije toliko pravedan da dobro čini a da nikad ne pogriješi. |
|
| 21 |
|
| Ne slušaj govorkanje iza svojih leđa, i ne primaj to srcu da ne bi čuo slugu vlastitog kako te proklinje! |
|
| 22 |
|
| Jer kako si često – to zna srce tvoje – i ti proklinjao druge! |
|
| 23 |
|
| Ovo sve ispitah mudrošću, i rekoh: „Želim biti mudar!” Ali to osta daleko od mene. |
|
| 24 |
|
| Kako li je daleko sve minulo, i duboko, u dubinama skriveno! Ko će to ispitati? |
|
| 25 |
|
| I okrenuh se i srce upravih tome da spoznam i ispitam mudrost i smisao svega, i shvatih da je bezumno bezbožništvo i besmislena glupost. |
|
| 26 |
|
| I otkrih da ima nešto gorče od smrti; a to je žena slična zamci, čije je srce mreža, a ruke užad; ko je Bogu mio će uteći, ali grešnik biva uhvaćen. |
|
| 27 |
|
| „Gle, to sam spoznao,” reče propovjednik, „tako što ispitah jedno za drugim da bi pronašao smisao.” |
|
| 28 |
|
| Ali ono što mi duša još uvijek traži ne nađoh – čovjeka. Među hiljadu pronađoh jednog čovjeka, ali ženu među njima ne nađoh! |
|
| 29 |
|
| Ali gle, samo ovo spoznah, da je Bog čovjeka stvorio pravednog, a on domišlja spletke bezbrojne. |
|
|
|
|