Dolazim u svoj vrt, sestro moja, nevjesto, berem smirnu svoju i balzam, jedem med svoj i saće, pijem vino svoje i mlijeko. Jedite, prijatelji moji, pijte i opijte se ljubavlju!
Spavam ali mi srce bdije. Tamo je glas ljubljenog mog, on kuca! „Otvori mi, sestro moja, ljubavi, golubice, savršena, jer glava mi je puna rose kovrdže moje namočene kapima noći!”
Tad otvorih dragom svome; ali se ljubljeni povuče, nestade. Duša moja izađe na riječ njegovu. Tražih ga, ali ga ne nađoh. Zvala sam ga, ali on ne odgovori.