Ne preostaje ništa nego da se prignete među roblje, da padnete među pobijene. Kod svega toga ne popusti njegov gnjev, i ostade još uvijek ispružena njegova ruka.
Ali kad završi Svemogući sve svoje djelo na gori Sionu i u Jeruzalemu, tada ću kazniti oholo djelovanje asirskoga kralja i ponosito sijevanje njegovih očiju.
Jer reče: “Snagom svojih ruku i mudrošću sam te izveo, jer sam tako razuman. Uklonio sam granice narodima, zaplijenio sam njihovo blago, u prah sam pretvorio njihove ohole vladaoce.
Ruka je moja uhvatila kao gnijezdo bogatstvo narodâ. Kako se nagrabe ostavljena jaja, tako sam uzeo svu zemlju, i nitko nije mahnuo krilima, ni kljuna otvorio ili se usudio cvrknuti.”
Hvasta li se sjekira protiv onoga koji njom siječe? Veliča li se pila protiv onoga koji je vuče? Kao da bi prut mahao onim koji ga digne! Kao da bi štap podizao onoga koji nije od drveta!
A u onaj dan ostatak Izrćlov, i tko je umaknuo od Jakovljeve kuće, ne će se više oslanjati na onoga koji ih udara, nego će se vjerno oslanjati na Gospodina, Izrćlova Sveca.
Zato ovako govori svemogući Gospodin nad vojskama: “Ne boj se, narode moj, koji stanuješ na Sionu, Asira koji te udara štapom i svoju šibu diže na te kao nekoć Egipat.
Tada će Gospodin nad vojskama podići na njih bič kao onda kad je na gavranovoj stijeni pobio Midjance. On će svoj štap podići nad morem kao što ga je podigao protiv Egipta.