a divni cvijet njegove ljepote, koji je na vrhu bogate doline, bit će kao prva zrela smokva prije ljeta; kad je neko ugleda, proguta je, čim se nađe u njegovim rukama.
A oni tamo tumaraju od vina, posrću od žestokih pića; svećenik i prorok teturaju od silovita pića, vino ih je obuzelo, obmanuti su pićem jakim, kolebaju se u predskazanjima, šepaju u presudama svojim.
Tako će ih snaći Gospodnja riječ; „pravilo do pravila, odredba kraj odredbe, rečenica do rečenice, slog do sloga, malo ovdje, malo tamo,” i tako će otići, saplesti se, slomit će se, bit će vezani i odvedeni.
Kazali ste: „Sklopili smo savez sa smrću, zavjet sa carstvom mrtvih, kad grozni mač stane pohoditi, neće udariti na nas, jer naše utočište su laži, zbjeg naš su neistine.”
Stoga Gospod veli ovako: „Gle, Ja sam onaj koji je postavio kamen temeljac Siona, kamen posve ispitan, dragocjen kamen temeljac, dio sigurna temelja: ‘Ko vjeruje, neće uzmaknuti.’
Jer Gospod će ustati kao na gori Perasim; razljutit će se kao u dolini Gibeon; da učini djelo Svoje – čudno je djelo Njegovo! Da čini zanat Svoj – stran je zanat Njegov!