Možda će Gospod, Bog vaš, čuti riječi peharnikove kojeg je njegov gospodar, asirski kralj, poslao da se izruguje Bogu živome, pa će ih tako kazniti i ukoriti zbog riječi koje je Gospod, Bog vaš, čuo; stoga se pomoli za preostale ljude.”
on im reče: „Prenesite ove riječi vašem gospodaru. Ovako veli Gospod: ‘Nemojte se plašiti riječi koje ste čuli, one riječi kojima su me mladići asirskog kralja grdili.
„O, Gospode nad vojskama, Bože Izraelov, Ti koji stoluješ nad kerubinima, Ti si jedini Bog, stvorio si sva kraljevstva zemlje; Ti si stvorio zemlju i nebesa.
Ismijao si Gospoda kroz svoje sluge, i kazao si: Krenuo sam silom svojih kola na vrhove gora, na vrh Libanona da oborim najviša stabla kedrova, najljepše čemprese, da stignem do najusamljenijih visina i najplodnijih šuma.
Zar nisi čuo da sam sve ovo odredio od davnina? Da je to Moj naum od starine koji sada provodim u djelo; da je tvoje da razaraš gradove tvrde i da ih pretvaraš u ruševine,
uz njihove stanovnike oslabjele, njih koji su u nevolji i zbunjeni, koji su postali kao bilje na polju, kao nježna trava, mahovina na krovovima, koja truhne prije no što izraste.
Jer doista si bjesnio, oholost tvoja stiže do ušiju Mojih, stavit ću brnjicu na nozdrve tvoje, uzdu u tvoju gubicu, i okrenut ću te i vratiti onim putem kojim si došao.
A ovo će biti tvoje znamenje: ove godine ćete jesti ono što rodi, a sljedeće ono što izraste od toga. Treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde i uživajte njihov plod.
Stoga Gospod nad vojskama veli ovako o kralju Asirije: Neće doći u ovaj grad ili ispaliti strijele tamo, neće prići noseći štit ili podignuti nasip protiv njega.
Tako Gospodnji anđeo pođe i pogubi stotinu osamdeset i pet hiljada ljudi u asirskom taboru; i gle, kada su ljudi ustali ujutro oko njih bijaše sila leševa.
Tako ga, kad se jedne prilike molio u hramu Nimroka, boga njegovog, pogube mačem njegovi sinovi Adramalek i Sareser. Potom pobjegnu u zemlju Ararat, a na prijestolju ga naslijedi njegov sin Asar-Hadon.