Ezekija se smrtno razboli u ono vrijeme. Tad mu priđe Izaija, Amozov sin, govorivši: „Ovako kaza Gospod nad vojskama: Uredi svoj dom jer ćeš umrijeti i nećeš se oporaviti.”
govoreći: „Molim te Gospode, prisjeti se kako sam hodio pred tobom vjerno i puna srca, kako sam činio sve ono što je valjano u Tvojim očima.” Potom gorko zaplaka.
„Idi i reci Ezekiji: Ovako veli Gospod, Bog Davida i tvojih očeva: Čuo sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze. Gle, dodat ću petnaest godina tvome životu.
Gle, dat ću da se sjenka koje baca zalazeće sunce vrati za deset stepeni na Ahazovom sunčaniku.” Tako se sunce vrati deset stepeni nakon što je bilo sišlo za deset stepeni.
Dom moj je sklonjen i pokupljen kao šator pastirski; savio sam život svoj kao tkalac; On me odsječe od moga gumna, činiš da je kraj prije no što dan pređe u noć.