Ovako veli Gospod, Bog, Onaj koji je stvorio i razastro nebesa, koji je raširio zemlju i sve što izrasta iz nje, onaj koji ljudima daje dašak, i duh svima koji hode po njoj:
Zapjevajte Gospodu pjesmu novu, hvala je Njegova do kraja zemljinog; svi vi koji silazite do mora, sve što je u njegovim dubinama, sve što je na obalama i svi stanovnici njeni.
Povest ću slijepce stazama njima neznanim, vodit ću ih putevima koje ne poznaju. Tamu ću pred njima preobraziti u svjetlost, sav krš u zemlju ravnu. To su stvari koje činim, i neću ih odbaciti.
Ali ovo je narod opljačkan i oplijenjen; svi su zatočeni u jamama, ili leže po tamnicama; postali su plijen koji nema spasitelja; plijen, a nema nikoga da vikne: „Ozdravite!”
Ko je Jakova predao pljačkašima, i Izrael onima koji plijene? Zar se nismo ogriješili o Gospoda, čijim putem nisu htjeli poći, čije zakone nisu htjeli slušati?
Stoga je na njih izlio užareni gnjev Svoj, i silu boja; sve je oko njega raspalio u ognju, ali on nije razumio; i samog ga je spržio, ali to nije primio k srcu.