Tako je izrastao pred njim kao mladica, kao korijen iz suhe zemlje. Nema obličja na njemu, nema ljepote da bismo ga gledali, i nema izgleda da bismo našli ugodnosti na njemu.
Bio je prezren, posljednji od ljudi, čovjek bolova, vičan patnjama. Kao netko od koga čovjek zaklanja svoje lice, tako je bio prezren. Nismo ga cijenili.
Bio je zlostavljen, a on se predao dragovoljno, nije otvorio svojih usta, kao janje što se vodi na klanje. Kao ovca, nijema pred onima koji je strižu, nije otvorio svojih usta.
Ali je Gospodinu bilo po volji da ga udari na muke. Kad se sam žrtvuje kao žrtva za grijeh, vidjet će potomke, dugo će živjeti, i Gospodnja će se volja ispuniti po njemu.
”Za muku svoje duše on će se obilno nasititi. Svojim spoznanjem moj će sluga kao pravednik donijeti mnogima pravednost. Njihove opačine uzima on na se.
Zato ću mu dati mnoge kao dio, mnogobrojne će on prisvojiti zato jer je dao svoj život na smrt, i bio ubrojen među zločince, i nosio grijehe mnogih, i molio se za zločince.”