1
Gle, Gospodnja ruka nije kratka, da ne može spasiti; uho Gospodnje nije gluho, da ne može čuti;
2
no, grijesi vaši otvoriše provaliju, između vas i Boga vašeg, i zločinstva vaša sakriše lice Njegovo, da Ga ne ugledate, i da vas ne čuje.
3
Jer vaše ruke su oskrnavljenje, krvave, prsti vaši obeščašćeni grijehom; usnama ste lagali, a jezikom govorili opako.
4
Niko ne traži sud pravedno, niko se u pravdi ne parniči; oslanjaju se na ništavne izjave, lažu, domišljaju nevolju i rađaju grijeh.
5
Nose gujina jaja, pletu paukove mreže, onaj koji jede njihova jaja umire, a zgnječi li se jedno izleže se guja.
6
Njihove mreže neće uplesti u halje, muževi se neće pokrivati onim što izrade. Djela njihova su rabota grešna, a u njihovim rukama je nasilništvo.
7
Noge im trče ka zlu, hitro prolijevaju krv nevinu; misli njihove su grešne, njihove staze su pustošenje i razaranje.
8
Oni ne znaju staze mira, nema pravde na njihovim putevima; krivudave su ceste njihove, ko krene njima, ne pozna mira.
9
Stoga nam je i pravda daleka, i poštenje nije u nama; nadamo se svjetlu, kad gle, mrak, hoćemo bjelinu, kad ono, tama.
10
Pipamo zid kao slijepci, dodirujemo kao oni što nemaju očiju, posrćemo u podne kao da je sumrak; mi smo poput mrtvaca među ljudima živahnim.
11
Svi ričemo kao medvjedi, gučemo kao golubice, nadamo se pravdi, a ono ništavilo, hoćemo spasenje, ali je daleko.
12
Jer pred Tobom se umnožiše grijesi naši, naši zločini govore protiv nas; prijestupi nas prate, i svjesni smo opakosti naših;
13
griješili smo, odbacivali Gospoda, okretali leđa našem Bogu, govorili oholo i uzdizali se, smišljali u srcu laži, i otvoreno ih izgovarali.
14
Pravda se okrenula od nas, a poštenje nam je daleko, jer istina je posrnula na trgovima, a pravičnost ne može ući.
15
Malo je istine, a onaj koji odstupi od zla postaje plijen. Gospod sve vidi i nije Mu milo; nije Mu drago što nema pravde.
16
Vidio je da nema čovjeka, i čudio se da nema posrednika; Tad Mu je pomogla vlastita ruka, pravičnost Njegova ga poduprla.
17
Navukao je pravdu kao oklop, šljem spasenja stavio na glavu, obukao halje osvete, i ogrnuo se srdžbom kao plaštom.
18
Vratit će im po djelima njihovim, srdžba neprijateljima, naplata dušmanima; tako će vratiti dalekim obalama.
19
Tako će se plašiti Gospodnjeg imena sa zapada, i slave Njegove s istoka; jer On će navaliti kao silne bujice, koje tjeraju vjetrovi Gospodnji.
20
„U Sionu će se pojaviti spasitelj, a oni koji su u Jakovu će se odreći grijeha”, tako veli Gospod.
21
„A od mene; ovo je Moj Savez s njima”, veli Gospod. „Moj duh koji je na vama, riječi koje sam položio u usta vaša neće nestati iz njih, neće iščeznuti iz usta vaših potomaka, ili potomaka vaših potomaka, od sada pa dovijeka.” Tako veli Gospod.
Bosnian Bible
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini