×

Hrvatska Šarić (GKS) 2010

Izaija 9

1
Narod koji hodi u tami gleda veliku svjetlost. Nad onima koji stanuju u tamnoj zemlji sja svjetlost.
2
Ti daruješ bogato veselje, umnožavaš radost. Ljudi se raduju pred tobom kao što se raduju žetvi, kao što se vesele kad se dijeli plijen.
3
Jer lomiš teret njegova jarma, štapove njegovih leđa, palicu njegova goniča kao nekoć u dan Midjana.
4
Jer svaka obuća ratnikâ i plašt napojen krvlju izgorjet će i bit će plijen plamena.
5
Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade. Vlast počiva na njegovim plećima. “čudo od savjetnika” glasi njegovo ime, “Jaki Bog”, “Otac vječni”, “Knez mira”.
6
Njegova je punina vlasti, mir nema nikada kraja. Vladat će na Davidovu prijestolju i nad njegovim kraljevstvom. Učvrstit će ga i poduprijeti pravicom i pravednošću od sada dovijeka. Revnost Gospodina nad vojskama to će učiniti.
7
Svemogući posla riječ protiv Jakova. Ona će pasti u Izrćlu.
8
Objavit će se svemu narodu, Efrajimu i stanovnicima Samarije, koji oholo i ponosito govore:
9
”Opeke se srušiše, ali mi sada gradimo od tesana kamena. Dudovi su bili posječeni, ali mi sadimo cedrove na njihovo mjesto.”
10
Ali Gospodin dade Rasonovim protivnicima prevlast nad njima i podbode njihove neprijatelje:
11
Aram na istoku, Filistejce na zapadu. Na sva usta proždriješe Izrćla. Kod svega toga ne popusti njegov gnjev, i ostade još uvijek ispružena njegova ruka.
12
Ipak se narod ne obrati k onomu koji ga je udarao. Za Gospodina nad vojskama nisu pitali ništa.
13
Zato Gospodin odsijeca Izrćlu oboje: glavu i rep, palmovu granu i rogoz u jedan dan.
14
Starješine i ugledni su glava: i proroci koji uče laž su rep.
15
Vođe toga naroda su zavodnici, a koji se daju voditi od njih, osuđeni su na propast.
16
Zato Svemogući nije štedio njihovih mladića i nije se smilovao njihovim sirotama i udovicama, jer su svi oni bezbožni i zli, i svaka usta govore ludost. Kod svega toga ne popusti njegov gnjev, i ostade još uvijek ispružena njegova ruka.
17
Jer je bezbožnost gorjela kao oganj koji sažeže trnje i drač i upali guštik šume, tako da uzavre u stupove dima.
18
Od gnjeva Gospodina nad vojskama bila je spaljena zemlja, i narod je bio plijen plamena. Nitko nije štedio drugoga.
19
Proždirali su s desne strane i ostali ipak gladni; žderali su s lijeve strane i nisu se opet nasitili.
20
Svaki je jeo meso svoga bližnjega: Manaše Efrajima, Efrajim Manašea. A obojica se složiše na Judu. Kod svega toga ne popusti njegov gnjev, i ostade još uvijek ispružena njegova ruka.
Croatian Bible (GKS) 2010
No Data
:
Spremi bilješke