Nado Izraelova, Ti koji si spasilac njegov u danima nevolja; što hoćeš biti kao stranac kao stranac u tuđoj zemlji, kao putnik koji šator razapne tek da bi prenoćio.
Zašto si kao čovjek uplašen, kao junak ratni, koji spas donijeti ne može? Ti si među nama, o Gospode, i mi se zovemo imenom Tvojim; nemoj nas ostavljati!”
Ovako Gospod kaza o narodu Svome: „Milo im je bilo lutati, nisu štedjeli tabane, stoga nisu dragi Gospodu. No, sada se prisjeća grijeha njihovih, i kažnjava prijestupe njihove!”
Tad mi Gospod reče: „Proroci proriču laži u Moje ime; nisam ih poslao, nisam im dao zapovijed, i nisam im se obraćao. Proriču priče lažljive, predviđaju ništarije i snove vlastitih srca!
Stoga Gospod ovako kaza o prorocima koji lažno proriču u Njegovo ime i koji govore: ‘Neće biti mača i gladi u ovoj zemlji!’ Ti proroci će poginuti od mača i gladi!
A ovaj će narod kojem su proricali će padati po ulicama jerusalemskim od mača i gladi; niko neće sahranjivati, njih, žene njihove, kćeri i sinove – tako ću zlobu njihovu vratit njima samim!
Pođem li u polje – gle, oni od mača poginuli! Zađem li gradskim ulicama – gle, oni glađu pokošeni! Doista, svećenici i proroci zemljom lutaju; jer ne znaju šta bi i kuda.”
Jesi li cijelu Judeju odbacio? Da li je Sion duši Tvojoj odvratan? Zašto si nas do te mjere potukao da nema lijeka? Nadaju se miru – ali dobro nas ne nalazi, vremenu iscjeljenja – ali gle, strahota!
Da li će isprazni idoli naroda kišu donijeti? Mogu li nebesa pokloniti pljusak? Zar to ne činiš Ti, o, Gospode Bože? Tebi se nadamo, jer Ti si sve ovo stvorio!