“Idi i viči u uši Jeruzalemu govoreći: ‘Ovako govori GOSPOD: Sjećam se tebe, dobrote tvoje mladosti, ljubavi zaruka tvojih, kad si za mnom išla u pustinju, u zemlju koja nije zasijana.
I nisu rekli: ‘Gdje je GOSPOD, koji nas je izveo iz zemlje egipatske, koji nas je vodio kroz pustoš, kroz zemlju pustinja i jama, kroz zemlju suše i sjene smrti, kroz zemlju kojom nitko ne prolazi i gdje nitko ne stanuje?’
I doveo sam vas u plodnu zemlju da jedete ploda njezina i dobrote njezine. No kad ste vi ušli, oskvrnuli ste zemlju moju, i od baštine moje napravili ste gnjusobu.
Svećenici nisu pitali: ‘Gdje je GOSPOD?’, a oni koji se bave Zakonom nisu me upoznali; i pastiri su protiv mene prestupali, i proroci su po Baalu prorokovali, i hodili su za onim što ne koristi.
Tvoja će te vlastita opakost ispraviti, i tvoje će te odmetništvo prekoriti. Spoznaj dakle i shvati da je zlo i gorko to što si napustio GOSPODA, Boga svojega, i što nema straha mojega u tebi”, govori Gospodin, BOG nad vojskama.
“Jer odavno sam razbio jaram tvoj, i sveze tvoje raskinuo; a ti govoriš: ‘Neću prestupiti.’ Kadli na svakom visokom brdu i pod svakim zelenim stablom ti si vucarao, bludničio.
“Kako možeš reći: ‘Nisam se okaljao, nisam za Baalima išao’? Pogledaj put svoj u dolini, spoznaj što si učinio. Ti si hitra jednogrba deva koja putevima svojim obilazi,
divlja magarica navikla na pustinju što njuši vjetar u milini svojoj; u nagonu njezinom, tko je može odvratiti? Svi oni koji nju traže, neće se umoriti; naći će je u mjesecu njezinu.
Kao što se lopov posrami kad je pronađen, tako će se i dom Izraelov posramiti; oni, kraljevi njihovi, knezovi njihovi i svećenici njihovi i proroci njihovi,
koji deblu govore: ‘Ti si moj otac’, a kamenu: ‘Ti si me rodio’; jer su mi okrenuli leđa svoja, a ne lice svoje. No u vrijeme nevolje svoje reći će: ‘Ustani i spasi nas.’
A gdje su bogovi tvoji što si ih sebi napravio? Neka ustanu ako te mogu spasiti u vrijeme nevolje tvoje. Jer koliki je broj tvojih gradova, toliko je, Judo, bogova tvojih!
Naraštaju, pogledajte riječ GOSPODNJU! Zar sam ja bio pustinja Izraelu ili zemlja tame? Zašto narod moj govori: ‘Mi smo gospodari, više k tebi nećemo dolaziti’?
Ipak ti govoriš: ‘Zato što sam nedužna, zasigurno će se srdžba njegova od mene odvratiti.’ Evo, parničit ću se s tobom, zato što govoriš: ‘Nisam sagriješila.’