„Ako čovjek otpusti ženu, a ona ga ostavi i pođe drugome, treba li joj iznova poći? Ne bi li tada zemlja bila posve izopačena? Ali ti si živjela kao bludnica s mnogim ljubavnicima – a sad bi da se vratiš Meni?” Tako kaza Gospod.
„Pogledaj na gola brda, ima li mjesta gdje te nisu oskrnavili? Sjedila si kraj puta i dočekivala ljubavnike, kao Arap u pustinji. Oskrnavila si zemlju, svojim bludom i zlobom.
Gospod mi se obrati u vrijeme vladavine kralja Jošije: „Da li si vidio nevjeru odmetnice Izrael? Popela se na svaku uzvišicu, pošla ispod svake razgranate krošnje, i tamo bludničila?
Dao sam nevjernoj odmetnici Izrael otpusnicu, otjerao je zbog svih bludničenja njenih. Ali vidjeh da se njena sestra Judeja ne plaši; i ona pođe bludničiti.
Kreni i proglasi ovu poruku na sjeveru: „Vrati se, odmetnice Izraele” – tako veli Gospod – „neću se više mrštiti, jer sam vjeran”; tako kaza Gospod. „Neću se dovijeka ljutiti.
Samo priznaj grijeh svoj – uzdigla si se protiv Gospoda, Boga svoga, služila si bogovima tuđim, pod svakim stablom, i nisi Mi se pokoravala.” Tako reče Gospod.
„Vrati se, nevjerni narode” – to veli Gospod – „jer Ja sam muž vaš. Ja ću vas izabrati – po jednog iz svakog grada, i dvoje iz plemena – i dovest ću vas u Sion.
U tim danima kada se silno umnožite u zemlji” – to je riječ Gospodnja – „ljudi više neće govoriti: ‘Kovčeg Gospodnjeg Saveza’. Neće im padati na pamet, neće ga se sjećati; neće im nedostajati, i neće izraditi drugi.
U to vrijeme će Jerusalem zvati ‘Gospodnjim prijestoljem’, a narodi će se skupiti tamo da slave ime Gospodnje. Neće više slijediti svoja srca zlobna i tvrdokorna.
Sâm sam kazao: Kako bih vas rado ubrojao među djecu vlastitu, i dao vam zemlju blagu, najljepšu baštinu među svim narodima. Mišljah da ćete Me zvati ‘Oče’ i da se nećete okrenuti od Mene.
Daj da legnemo u sramoti svojoj, neka nas prekrije ruglo naše; ogriješili smo se o Gospoda Boga – mi i preci naši, od mladosti pa sve do dana današnjeg nismo slušali Gospoda, našeg Boga.”