„Uzmi svitak i na njemu zapiši sve riječi koje ti objavih o Izraelu, Judeji i svim narodima od onoga dana kad ti se prvi put obratih, od vremena Jošije pa sve do dana današnjeg!
Možda će se dom Judeje obazrijeti na sve zlo koje im namjeravam učiniti, da se svaki odvrati sa svoje zle staze – da im oprostim grijehe i prijestupe njihove!”
zato ti idi i pročitaj sve ovo što si zapisao na svitak, sve kako sam ti kazao – sve riječi Gospodnje – pred narodom na dan posta u Gospodnjem domu; ovo ćeš pročitati i svim Judejcima koji dolaze iz gradova!
Možda će Gospod uvažiti vapaje njihove, možda se zauzdaju i odvrate sa svojih zlih staza; jer Gospod je govorio o golemoj srdžbi i gnjevu ovome narodu!”
Tako se u petoj godini Jojakima, sina Jošijina, kralja Judeje, u devetom mjesecu, cijeli narod Jerusalema i sav narod iz gradova Judeje skupi u Jerusalemu za post Gospodnji.
Tad se Baruh nađe u Gospodnjem domu i pred cijelim narodom stane čitati besjede Jeremijine iz knjige. Bio je u sobi Gemarje, sina pisara Šafana, u gornjem predvorju pred Novim kapijama Gospodnjeg doma.
Potom pođe u kraljevski dvor, u pisarnicu. I gle, tamo su sjedili svi dostojanstvenici: pisar Elišama, Delaja, sin Šemajin, Elnatan, sin Akborov, Gemarja, sin Šafanov, Sidkija, sin Hananijin, i svi drugi.
Tada dostojanstvenici pošalju Jehudija, sina Netanijina, i Šelemju, sina Kušijeva, Baruhu i poruče: „Uzmi svitak iz kojeg si čitao narodu i dođi!” Tako Baruh uzme svitak i dođe dostojanstvenicima.
Kralj pošalje Jehudija da donese svitak; on ga donese iz odaja pisara Elišame, i Jehudija pročita sve pred kraljem i dostojanstvenicima koji su bili kraj njega.
I bi ovako – kad bi Jehudija pročitao tri-četiri stupca, kralj bi ih rezao pisarskim nožem i bacao u vatru i na žeravice, sve dok cijeli svitak nije izgorio.
Ne bi nikog među njima koji se zbog toga zgrozio, koji je stao kidati haljine se sebe, ne učiniše to ni kralj ni sluge njegove iako su svi čuli riječi.
Potom kralj zapovjedi kraljeviću Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i vjerovjesnika Jeremiju – no, Gospod ih je sakrio.
A reci sljedeće o Jojakimu, kralju judejskome: Ovako kaza Gospod: Spalio si svitak i vikao: ‘Zašto si zapisao da će kralj Babilona zasigurno doći i da će razoriti ovu zemlju i istrijebiti stoku i ljude u njoj?’
Stoga Gospod ovako govori o Jojakimu, kralju Judeje: Neće imati nasljednika na prijestolju Davidovu. Njegov leš će izbaciti van, žega će ga pohoditi danima, a u noćima će se mraz po njemu hvatati.
Kaznit ću ga, potomke njegove i sluge zbog opakosti njihove. Snaći ću njega, sve stanovnike Jerusalema, i sve muževe Judeje onom nevoljom kojom sam prijetio, i o kojoj ništa nisu htjeli čuti!”
Tad Jeremija uzme drugi svitak i pruži ga pisaru Baruhu, Nerijevom sinu. Zapisivao je ono što Jeremija kazuje, sve riječi koje su ranije stajale u knjizi koju je Jojakim, kralj judejski, spalio u ognju; a na njih nadoveza i mnoge druge riječi istog značenja.