„Ovako kaza Gospod: Ko ostane u ovom gradu, taj mora umrijeti od mača, gladi i kuge; no, preživjet će oni koji prebjegnu Kaldejcima; odnijet će dušu svoju i tijelo kao plijen!
Tad dostojanstvenici rekoše kralju: „Ovaj čovjek mora biti pogubljen, jer ovako samo slabi ruke ratnicima koji su preostali u ovome gradu, i ruke cijeloga naroda – jer im upućuje takve riječi. Jer ovaj čovjek ne traži dobro ovog naroda, nego njegovu nesreću!”
No kada je Kušit Ebed Melek, jedan od dvorjanina u kraljevom dvoru, čuo da su Jeremiju bacili u bunar – kralj je u to vrijeme sjedio na kapiji Benjamin –
„Gospodaru i kralju, oni muževi su učinili nepravdu vjerovjesniku Jeremiji svime što su učinili, tako što su ga spustili u bunar. Sigurno će umrijeti od gladi dolje, jer nema više hljeba u gradu!”
Kralj Sidkija pošalje po vjerovjesnika Jeremiju; naredi da ga dovedu do trećeg ulaza u Gospodnji hram. Kralj reče Jeremiji: „Nešto ću te upitati – nemoj ništa prešućivati!”
Tad se kralj Sidkija zakune Jeremiji tajno: „Tako živ bio Gospod, Onaj Koji je stvorio duše naše – neću te pogubiti i neću te predati u ruke onih koji ti o glavi rade!”
Tad Jeremija odvrati Sidkiji: „Ovako kaza Gospod, Bog nad vojskama, Bog Izraela: Ako se dobrovoljno predaš dostojanstvenicima babilonskog kralja, onda ćeš živjeti, a i ovaj grad neće biti posve spaljen – i ti i dom tvoj ćete sačuvati živote.
Gle, sve preostale žene u kraljevom dvoru će biti predane babilonskom kralju, a kukat će i vikati: ‘Tvoji dobri prijatelji te izdadoše i ostaviše; oni pobjegoše dok su ti noge u blato propadale.’
Onda će sve tvoje žene i djeca morati izaći Kaldejcima, a ni ti nećeš umaći njihovim rukama, nego će te zarobiti ruka babilonskog kralja, a ovaj grad će spaliti.”
No, ako dostojanstvenici saznaju da smo razgovarali, ako dođu tebi i pitaju: ‘Reci nam: o čemu si razgovarao s kraljem? Nemoj ništa prešućivati, i onda ćemo poštedjeti tvoj život. Šta si kazao kralju?’