Devete godine Sidkije, kralja judejskog, u desetom mjesecu, Nabukodonosor, kralj babilonski, dođe pred Jerusalem s cijelom svojom vojskom i stade opsjedati grad.
Svi dostojanstvenici babilonskog kralja uđoše u grad i zauzeše Srednje kapije. Bili su to vrhovni činovnik Nergal Sar-Eser, vrhovni dvorjanin Nebo-Sarsekim, i Nešasban, visoki mag, sa svim ostalim dostojanstvenicima babilonskog kralja.
Kad su Sidkija, kralj judejski, i svi njegovi ratnici to vidjeli, pobjegnu. Izvuku se iz grada te noći i krenu putem do Kraljevih vrtova, kroz kapiju između dva zida, a onda krenu ka Jordanskoj dolini.
No, kaldejska vojska ih stane goniti i stigne Sidkiju u dolini Jerihona. Zarobe ga i odvedu Nabukodonosoru, kralju babilonskom, u Riblu u zemlji Hamat. Tamo mu kralj presudi.
Ostatak naroda – one koji su ostali u gradu i one koji su prebjegli Kaldejcima, sa onim narodom koji je ostao, odvede u Babilon Nebusaradan, vrhovni zapovjednik straže.
Ali Nebusaradan, vrhovni zapovjednik straže, ostavi nešto naroda u Judeji – one siromašne koji nisu imali nikakva imanja – i toga dana im dodijeli vinograde i polja.
Tad Nebusaradan, vrhovni zapovjednik straže, Nebušazdan, vrhovni dvorjanin, Nergal-Sar-Eser, vrhovni mag, i svi dostojanstvenici kralja pošalju glasnike,
„Pođi i reci Kušitu Ebed Meleku: Ovako kaza Gospod nad vojskama, Bog Izraela: ‘Sručit ću Svoju riječ na ovaj grad – na zlo, ali ne na dobro – i ona će se ispunjavati svakoga dana pred tobom.