Jišmael, sin Elišaminog sina Netanije, čovjek kraljevske loze i porijekla, dođe sedmog mjeseca s deset muževa Gedaliji u Mispu. Tamo su zajedno ručali.
No, Jišmael, sin Netanijin, i onih deset muževa koji su bili s njim naprasito ustanu i udare mačem na Gedaliju, sina Šafanova sina Ahikama; tako ubiju onoga koga je babilonski kralj postavio nad zemljom.
da iz Šikema, Šila i Samarije stigne osamdeset ljudi. Bili su obrijani, poderanih haljina i prekriveni urezima po tijelu, a u rukama su nosili prinose i kad, da ga prinesu u Gospodnjem domu.
Ali među ovim ljudima bi deset muževa koji su molili Jišmaela: „Nemoj nas pogubiti, jer u poljima imamo zakopanih zaliha pšenice, ječma, ulja i meda.” Tako ih Jišmael poštedi, i nije ih pobio s ostalima.
A onaj bunar u koji je bacio leševe onih ljudi koje je pobio zbog Gedalije posve ispuni leševima – to je onaj što ga dade iskopati kralj Asa zbog Baše, kralja Izraela.
Jišmael zarobi i odvede preostali narod iz Mispe, kraljeve kćeri i cijeli narod koji je ostao u Mispu, one ljude koje je Nebusaradan, vrhovni zapovjednik straže, podložio Gedaliji, Ahikamovu sinu; Jišmael, sin Netanijin, ih odvede i pođe prebjeći Amoncima.
A Johanan, sin Kareahov, skupi sav preostali narod s vojskovođama, to jest, one ljude koje je vratio od Jišmaela, Netanijina sina, koje je ovaj odveo iz Mispe, nakon što je pogubio Gedaliju, Ahikamova sina; skupi sve muževe, vojnike, žene, djecu i dvorjane, koje je vratio iz Gibeona.
jer su se plašili Kaldejaca. Bojali su se Kaldejaca jer je Jišmael, Netanijin sin, ubio Gedalju, Ahikamova sina, koga je babilonski kralj postavio kao upravnika zemlje.