”Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Vi ste sami vidjeli svu nesreću koju sam pustio da dođe na Jeruzalem i na sve Judine gradove. Evo, do danas su opustošeni, i nitko ne stanuje u njima
Tako se izli moja jarost i gnjev, i raspali se u Judinim gradovima i po jeruzalemskim ulicama. Postadoše razvaline i pustoš, kao što su još i dan današnji.
A sada ovako veli Gospodin, Bog nad vojskama, Izrćlov Bog: Zašto sami sebi nanosite tako veliku nesreću? Vi istrebljujete sebe, čovjeka i ženu, dijete i nejače, iz Jude tako da ne ostane više u vas ostatka.
Dražite me djelima svojih ruku kadeći drugim bogovima u Egiptu, kamo odoste da se tamo naselite. Tako se sami istrebljujete i postajete kletva i poruga svim narodima na zemlji.
Jeste li zaboravili zlodjela otaca i zlodjela Judinih kraljeva, zlodjela njegovih knezova, svoja zlodjela i zlodjela svojih žena, što ih počiniste u Judinoj zemlji i po jeruzalemskim ulicama?
Pomorit ću Judin ostatak koji se okrenuo prema Egiptu i otišao onamo, i ondje se naselio. Svi će biti potamanjeni u Egiptu. Od mača će pasti, od gladi poginuti, od najmanjega do najvećega. Izginut će od mača i gladi i bit će kletva i groza, podsmijeh i poruga.
Nijedan od Judina ostatka koji je došao u Egipat da se ondje nastani, ne će uteći ili umaknuti i vratiti se u Judinu zemlju, makar čeznuli za povratkom, da opet ondje stanuju. Doista, oni se ne će vratiti osim malo bjegunaca.”
Svi ljudi koji su znali da su njihove žene kadile drugim bogovima i sve žene koje su ondje stajale u velikom broju, i sav narod što je stanovao u Egiptu u Patrosu, odgovoriše Jeremiji:
Mi ćemo točno ispuniti svoje obećanje što smo ga dali na svoja usta, naime da ćemo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj naljeve, kao što smo činili mi i naši oci, naši kraljevi i knezovi u Judinim gradovima i po jeruzalemskim ulicama. Tada smo imali kruha, da jedemo do sitosti. Bilo nam je dobro, i ne doživjesmo nikakvu nesreću.
I kad kadimo nebeskoj kraljici i lijevamo joj naljeve, biva li možda bez volje i znanja naših ljudi da joj priređujemo žrtvene kolače po njezinoj slici i lijevamo joj naljeve?”
”Nije li upravo žrtva koju ste prinosili u Judinim gradovima i po jeruzalemskim ulicama, vi i vaši oci, vaši kraljevi i knezovi sa zemaljskim narodom, bila ona na koju je mislio Gospodin i koja ga je dirnula u srce?
Gospodin nije mogao podnositi vaših zlih djela i gadosti što ste ih činili, i tako je vaša zemlja postala ruševina, groza i kletva. Nitko više ne stanuje u njoj do dana današnjega.
Jer ste žrtvovali i protiv Gospodina griješili, jer niste slušali Gospodnjega glasa i niste upravili svoj put po njegovu zakonu i po njegovim odredbama i zapovijedima, zato je došla na vas nesreća kakva je danas.”
Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izrćlov Bog: Što ste vi i vaše žene obećali na svoja usta, izvršavate vlastitim rukama. Vi kažete: Moramo držati svoje zavjete što smo ih učinili; moramo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj naljeve. Držite samo svoje zavjete i izvršavajte ih vjerno!
Zato čujte Gospodnju riječ, svi Judejci koji boravite u Egiptu: Doista, ja se zaklinjem svojim velikim imenom? veli Gospodin. Neka se više moje ime ne uzima u usta ni od kojega igdje Judejca u egipatskoj zemlji, da bi rekao: Tako neka je živ svemogući Gospodin!
Samo će ih malo biti koji će umaknuti maču i vratiti se iz Egipta u Judu. Svi od Judina ostatka što su otišli u Egipat da se ondje nastane, upoznat će čija se riječ ispunila: moja ili njihova.
Ovako veli Gospodin: Evo, ja ću dati faraona Hofru, egipatskoga kralja, u ruke neprijateljima, a vlast onima koji mu rade o glavi, kao što sam dao Sidkiju, Judina kralja, u ruke njegovu neprijatelju Nabukodonozoru, babilonskom kralju, koji mu je radio o glavi.”