1
O Moabu: Ovako kaza Gospod nad vojskama: „Teško Nebu, jer je razoreno! Kirjatajim je pao osramoćen, tvrdi grad je ruglo razrušeno!
2
Nema više slave moapske; u Hešbona spletkare protiv njega: ‘Hajdemo ih istrijebiti, da ih više ne zovu narodom!’ A i ti ćeš biti ušutkan, Madmene, mač te već goni!
3
Iz Horonajima odzvanja vika, razaranje i golema pustoš.
4
Moab je razoren! Vika odjekuje do Soara;
5
plačući se uspinju na uzbrdicu Luhit, niz obronke Horonajima čuju se jecaji.
6
Bježite, spašavajte glave, budite kao šikara pustinjska.
7
Past ćeš jer se uzdaješ u djela svoja i imanje, a Kemoš će poći u sužanjstvo; svećenici i dostojanstvenici njegovi.
8
A svaki grad će snaći zlo, i nijedan grad se neće spasiti; propast će dolina, a razorit će ravnicu; sve po riječi Gospodnjoj.
9
Dajte Moabu krila, neka odleti! A gradovi će ostati ruševine nenaseljene!
10
Proklet onaj koji je spor u Gospodnjem djelu! Proklet i onaj koji zauzdava mač od krvoprolića!
11
Moab je od mladosti svoje nestašan, ležao je na droždini svojoj, nikad ga nisu prelijevali iz jednog vrča u drugi – nikada ga ne otjeraše u izgnanstvo. Ukus mu je isti, miris nepromijenjen.
12
Ali dolaze dani – to je riječ Gospodnja – kada ću poslati muževe da ga izliju – i bit će izliven, a potom će razbiti njegovo vrčeve.
13
Tad će se Moab sramiti zbog Kemoša, onako kako se i Izrael sramio kad se uzdao u Betela.
14
Kako možete reći: ‘Mi smo ratnici, muževi hrabri u boju’?
15
Moab će biti razoren, provalit će u gradove; bit će poklani mladići, izabranici njegovi – tako kaza Kralj, čije je ime Gospod nad vojskama.
16
Bliži se pad Moaba, brzo će ga snaći nevolja.
17
Svi vi koji živite u okolici, svi koji ste čuli za slavu njegovu – oplakujte ga i vičite: ‘Kako se slomi žezlo, kako je prepolovljena palica slavna!’
18
Spustite se, okanite se slave, sjedite na zemlju ispucalu, svi vi stanovnici kćeri dibonske, jer onaj koji je razorio Moab, dolazi i vama, opustošit će vaše gradove tvrde.
19
Stanite kraj puta i gledajte, svi vi stanovnici Aroera. Upitajte bjegunca, i ženu koja bježi: ‘Šta se zbilo?’
20
Moab je osramoćen, razoren je! Kukajte i plačite! U Arnonu objavite da je Moab razoren.
21
Sud stiže nad Visoravan – nad Holon, Jahsu i Mefaot;
22
nad Dibon, Nebo, Bet Diblatajim;
23
Kirjatajim, Bet Gamul, Bet Meon;
24
Kerijot, Bosru, nad sve gradove moapske, bili daleko ili blizu
25
Moabu stukoše rog, ruka mu je slomljena;” tako kaže Gospod.
26
„Opijte ga! Jer dičio se protiv Gospoda! Zato će Moab pasti u vlastitu bljuvotinu, i sam će postati ruglo!
27
Zar ti Izrael ne bi podsmijeh? Da li ga uhvatiše među lopovima, da odmahuješ glavom i tako govoriš?
28
Ostavljajte gradove, živite među stijenama, svi vi stanovnici Moaba, i budite slični golubici, koja gnijezdi na rubu provalije!
29
Čuli smo za oholost Moaba, da je golema; za ponos i nadmenost njegovu, za uznositost srca njegova.
30
Dobro poznam oholost njegovu” – tako veli Gospod – „riječi su njegove lažne, i ne postupa pravo.
31
Zato mi valja plakati i kukati zbog Moaba; oplakivat će muževe Kir-Heresa.
32
Plakat ću za tobom više no za Jazerom, o, lozje sibmansko! Mladice tvoje narastoše preko mora, ukras njihov doseže Jazer. Tvoju žetvu voća i grožđa pohara uništitelj.
33
Tako nestade radosti i vesele graje iz zemlje vrtova i Moaba; neću dati da vino poteče iz kaca, više neće gaziti grožđa kličući nit će biti vriske radosne.
34
Do Jahasa odzvanja urlanje Hešbona i Elalea, viče se od Soara do Horonajima i Eglat Šelišije, jer presušiše vode nimrimske.
35
Tako u Moabu istrijebljujem one” – tako kaza Gospod – „koji na uzvisine uzlaze i koji tamo kade bogovima.
36
Zato mi srce pišti za Moabom kao frula; srce mi dršće kao frula za muževima Kir-Heresa. Stoga se izgubi imanje i sve što stekoše!
37
Jer svaka glava je ćelava, svaka brada obrijana; u sve ruke urezana znakovi tuge, a oko bokova kostrijet.
38
Samo je tuga na krovovima moapskim, u svim njenim ulicama; jer razbio sam Moab kao vrč, koji više nikome ništa ne znači;” tako kaza Gospod.
39
„Kako je zgrožen Moab! Kukajte! Kako okrenu leđa svoja! Sramota! Tako će Moab svim susjedima postat ruglo i grozota.”
40
Jer ovako kaza Gospod: „Gle, dolijeće kao orao, i širi svoja krila iznad Moaba.
41
Gradovi su zauzeti, a tvrđave osvojene; a srca će u moapskih junaka toga dana biti kao srce žene dok rađa.
42
Tako će istrijebiti Moab, neće više biti narod, jer su prkosili Gospodu.
43
Čekaju vas grozota, provalija i zamka; vas što u Moabu živite;” to je riječ Gospodnja.
44
„Ko umakne grozoti, pada u provaliju, ko se izvuče iz provalije, biva uhvaćen u zamku; jer Moabu donosim godinu kazne njegove;” tako kaza Gospod.
45
„Izmoreni bjegunci odmaraju u sjeni hešbonskoj; jer iz Hešbona krenu vatra, a plamen izbija iz Sihona, on sažeže sljepoočnice Moaba, i tjeme sinova nemira!
46
Teško tebi, o Moabe! Uništen je narod Kemošev; sinove ti odvode u izgnanstvo, a kćeri u ropstvo.
47
No, ipak ću vratiti blagostanje Moabu, u danima budućim.” Tako reče Gospod. Do ovdje sud Moabu.
Bosnian Bible
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini