Vidjeh dalje na nebeskom svodu, što je bio nad glavom keruba, nešto kao kamen safir; nešto što je bilo po izgledu kao prijestolje, a pokazalo se nad njima.
On reče čovjeku koji je bio obučen u laneno platno: “Uđi u prostor među kotačima pod kerubima i napuni ruke živim ugljevljem iz prostora među kerubima i razaspi ga na grad!” On uđe pred mojim očima.
Kad je on čovjeku koji je bio odjeven u laneno platno bio zapovjedio: “Uzmi ognja iz prostora među kotačima, iz prostora među kerubima!”, tada on uđe i stade uz jedan kotač.
I jedan kerub iz prostora među kerubima pruži ruku k ognju, što je bio među kerubima, uze i dade ga u ruke onomu koji je bio odjeven u laneno platno. Ovaj to primi i dođe van.
Kad bi išli, kretali bi se na četiri strane. Nisu se okretali kad bi išli; išli su uvijek u pravcu što ga je imao prednji kotač, za njim, a da se nisu okretali kad bi išli.
Tada zamahnuše kerubi krilima i podigoše se od zemlje pred mojim očima; kad su polazili, i kotači su pošli zajedno s njima. Stadoše na istočnim vratima Gospodnjega Hrama. Odozgo nad njima stolovala ja slava Izrćlova Boga.