Duh me podiže i odvede do istočne kapije Gospodnjeg hrama, one koja je okrenuta izlasku sunca. I gle, tamo je na ulazu stajalo dvadeset i pet muževa, a među njima ugledam Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatju, sina Benajina, narodne poglavare.
Tako se Gospodnji duh spusti na mene i reče: „Poruči im ovako: Ovako veli Gospod: Vi, dom Izraelov, tako govorite, a znam, dobro znam, šta se uzdiže u vašem duhu!
Tako ćete spoznati da sam Ja Gospod u čijim odredbama niste hodili, čije odredbe niste poštovali; nego ste slijedili običaje okolnih naroda i po njima se ravnali.”
I desi se da Pelatju, sin Benajina, odjednom snađe smrt dok sam tako predskazivao. A ja padoh ničice i stadoh kukati i vikati: „Ah gospodaru, Gospode, hoćeš li istrijebiti cijeli ostatak Izraelov?”
„Sine čovječiji, braća tvoja, doista, tvoja braća, rodbina i cijeli dom Izraelov – svi oni su ti o kojima stanovnici Jerusalema govore: ‘Daleki su od Gospoda; ovu zemlju dadoše nama!’
Zato ćeš im kazati ovako: Ovako veli Gospod Bog: Doista sam ih protjerao daleko među tuđe narode i rasijao po zemljama; no, Ja im ubrzo postadoh svetinja u tim zemljama u koje dođoše.