Duh me podigao i odnio do istočnih vrata BOŽJEGA Hrama. Ondje sam na ulazu ugledao skupinu od dvadeset i pet muškaraca. Među njima su bili neki od narodnih poglavara: Jaazanija — Azurov sin, i Pelatija — Benajin sin.
Znat ćete da sam ja BOG iako niste živjeli prema mojim pravilima, niti ste izvršavali moje zapovijedi. Odlučili ste živjeti kao što žive drugi narodi oko vas.’«
I dok sam ja govorio u Božje ime, Pelatija, Benajin sin, pao je mrtav. Poklonio sam se licem do zemlje i glasno povikao: »O, Gospodaru BOŽE, potpuno ćeš uništiti sve koji su još preostali u Izraelu!«
»Čovječe, stanovnici Jeruzalema govore za tvoju braću prognanike, za cijeli izraelski narod: ‘Oni su daleko od BOGA. Ova je zemlja sada dana nama i zato je naša.’
Zato im reci da Gospodar BOG poručuje: ‘Iako sam ih protjerao daleko u druge zemlje i raspršio ih među druge narode, ja sam djelomično postao njihovo svetište tamo gdje su morali otići.’
A prognanicima reci da Gospodar BOG kaže: ‘Protjerao sam vas među druge narode, u druge zemlje, ali ipak ću vas opet okupiti i vratiti vam zemlju Izrael.