Tad ono izraste i raširi se kao divlja loza niskog rasta; grane srastoše prema njemu, a korijenje ostade ispod. Tako naraste vinova loza, i ona pusti granje na sve strane.
Ali bijaše i drugi snažan orao golemih krila i dugog perja. I gle, ova loza upravi grane k njemu s onog mjesta gdje bi zasađena, ne bi li joj on davao vode.
Reci: Ovako kaza Gospod Bog: Hoće li uspjeti? Neće li počupati korijenje i posjeći plodove dok posve ne uvehne? Osušit će se zelene mladice! Iščupat će je iz korijena, a za to neće trebati silna desnica ili narod mnogi.
„Ta, obrati se domu odmetničkom i reci: Zar ne znate što ovo znači? Reci: Gle, babilonski kralj dođe u Jerusalem i odvede kralja i dostojanstvenike u Babilon.
Ali on postade otpadnik i posla glasnike u Egipat ne bi li mu poslali mnogo konja i naroda. Hoće li uspjeti? Hoće li onaj čovjek koji postupa ovako pobjeći, hoće li se spasiti nakon što je prekršio savez?
Tako mi Moga života” – tako kaza Gospod Bog – „na onome mjestu gdje kralj stanuje, onaj koji ga učini kraljem, čiju je zakletvu prezreo i savez prekršio – na tom mjestu će i umrijeti, usred Babilona!
Ovako kaza Gospod Bog: „Ja ću uzeti grančicu s vrha kedrovog stabla i zasadit ću je. Otkinut ću nježnu mladicu s vrha i zasadit ću je na visokom i časnom brdu.
Na visokoj gori Izrael ću je zasaditi, da pusti grane i donosi plod; da postane silno stablo kedrovine, i da ispod njega bude svakojakih ptica i živine, i da se odmaraju u sjenci njegovih grana.
A sva stabla na polju će shvatiti da sam ja Gospod, Onaj koji obara visoko stablo i koji nisko drvce tjera u visine; Onaj koji daje da zeleno stablo uvehne, a da ono suho pozeleni. Ja, Gospod, rekoh tako, i tako će biti.”