„Sine čovječiji, zbog toga što je Tir vikao o Jerusalemu: 'Ha! Ha! Kapija naroda je razbijena. Sad se ona otvori za me, i ja ću se obogatiti dok je ona tako opustošena.'
Činit ću tako dok ne ostane mjesto na kojem se širi ribarska mreža – takvi će ostati usred mora. Ja sam tako kazao – to je riječ Gospodnja – postat će plijen narodima.
Jer Gospod Bog govori ovako: „Gle, sa sjevera ću dovesti Nabukodonosora, kralja babilonskog, kralja nad kraljevima, i on će doći s konjima, bojnim kolima i jahačima, sa mnoštvom naroda.
Prekrit će te prašina koju podiže mnoštvo konja njegovih, zidovi će se tresti od sile konjice, točkova i kola kad neprijatelj uđe kroz tvoje kapije onako kako se ulazi u grad osvojeni.
Gle, upropastit će blagostanje tvoje, popljačkati tvoju robu. Srušit će zidine i uništiti tvoje krasne kuće, a tvoje kamenje, daske i krhotine će pobacati u more.
Učinit ću te golom stijenom, postat ćeš mjesto gdje razvlače mreže ribarske i neće te iznova podignuti. Jer Ja Gospod rekoh tako” – tako kaza Gospod Bog.
Svi morski knezovi će sići sa svojih prijestolja, odložit će svoje plaštove i sa sebe skinuti vezene haljine. Oblačit će se u strahu, sjediti na tlu; drhtat će svakoga trena i zgrožavati se nad tobom.
Tako će ti zapjevati tužaljku: Ah, kako propade, grad slavni, koji je nad morima stolovao; silan na morima, on i stanovnici njegovi, koji zadavaše strah, svima uokolo!
Jer ovako kaza Gospod Bog: „Kad te učinim gradom razorenim, sličnim onim gradovima nenaseljenim; kad dam da na tebe navali bujica i kada te prekriju vode silne –
tad ću dati da siđeš s onima što u grob odlaze, do naroda prastarih. Živjet ćeš u najdubljim provalijama zemaljskim, sličnim ruševinama starim, uz sve one koji su sišli u grob, da ostaneš nenaseljen. No, zemlji živih ću podariti raskoš.