„Sine čovječiji, ovako poruči tirskom knezu: Ovako kaza Gospod Bog: Zbog oholosti srca tvoga, zbog toga što si kazao: ‘Ja sam jedan od bogova, sjedim na božanstvenom prijestolju usred morskih voda.’ No, ipak nisi ništa doli čovjek, nikakav bog, jer srce svoje izjednačavaš, sa srcem božijim.
gle, zbog toga ću na te nasrnuti tuđincima. Najnemilosrdnijim narodima koji će isukati svoje mačeve na krasotu tvoje mudrosti, i oskrnaviti slavu tvoju.
Bio si u Edenu, Božijem vrtu, bio si prekriven kamenjem dragim, sardom, topazom, dijamantom, krizolitom, oniksom, jaspisom, safirom, smaragdom i zlatom. Kraj tebe bijahu vješto izrađene frule i bubnjevi; spremiše ih na dan stvaranja tvoga.
Ispunio si se nasiljem usred goleme trgovine svoje i tako si griješio. Zato sam te tako grešnog odbacio s gore Gospodnje, razorio sam te, o, kerube-zaštitniče, između ognjenog stijenja.
Mnogim grijesima svojim, nepoštenom trgovinom – time si oskrnavio svoja svetišta; zato sam dao da oganj udari posred tebe, pretvorio te u prah zemaljski na oči svih koji te vidješe.
Reci: Ovako kaza Gospod Bog: Gle, Ja stajem protiv tebe Sidone, i posred tebe ću objaviti slavu Svoju. Tako će spoznati da sam Ja Gospod, kad presudim u tebi, kad svetost Svoju objavim.
Ovako kaza Gospod Bog: „Kad skupim dom Izraelov iz naroda u koje sam ih rasijao, kad objavim Svoju svetost pred narodima, tada će živjeti u svojoj zemlji koju dadoh Svome sluzi Jakovu.
U njoj će sigurno živjeti, gradit će kuće i saditi vinograde. Bit će sigurni u ono vrijeme kad budem presuđivao svim susjedima njihovom koji ih prezirahu. Tad će znati da sam Ja Gospod Bog.”